koji stres, majko moja. ili okrećemo utakmice u svoju korist u 90. ili se grčevito branimo i čekamo kraj, ne pamtim normalnu pobjedu, sve nešto uz prst. okej, lijepo je dok te ide, pokazuješ karakter, mentalitet, boriš se i na kraju budeš nagrađen, ali za sve to trebaš imati sreće, a mi je dosad itekako imamo. 14 je utakmica iza nas, nismo ni na pola puta, bojim se da nam ponestane te sreće (u vidu ozljeda, suspenzija ili loše forme) u drugom dijelu prvenstva, ali mi ovih 11 bodova ulijeva brutalno samopouzdanje. ovo bi trebala biti naša godina, stvarno ne vidim toliko rasulo u svemu pa da ovo spušimo.
majku vam ludu, ništa ne može normalno.
