Prva skupina u kojoj većina nije predvidjela prolaznike dalje i skupina sa sigurno najvećim iznenađenjem cijelog turnira koji će nadmašiti jedino ukoliko prvenstvo osvoji netko izvan kruga dosadašnjih osvajača.
Švedska je izbacila Nizozemsku, izbacila Italiju, na neki način izbacila i Njemačku i ždrijeb ih vodi na sigurno prolaznu Švicarsku. Pokazali su tipične skandinavske karakteristike i apetiti im sigurno rastu. Ulazak u četvrtfinale bi sigurno bio velik uspjeh.
Meksiko se nakon prvog kola i pobjede nad Nijemcima počeo prezentirati i kao potencijalni "dark horse" cijelog turnira. Pobjeda nad J. Korejom možda nije bila toliko uvjerljiva, ali se mogla svesti pod odrađivanje posla i čuvanje za kasnije faze. Poraz od Švedske je došao kao gadan šamar, a k tome ih je gurnuo na Brazil. Očekivati je da će to ostaviti traga na njihovoj psihi i da će Brazil imati lak posao.
J. Koreja će se vjerojatno načekati da prođe skupinu, ali uzeli su važnu i vrijednu pobjedu protiv Nijemaca, koja je tim vrednija jer su došli do nje u trenucima kada su sigurno već znali da su izgubili i one slabe teoretske šanse s kojima su ušli u utakmicu čime su na neki način pokazali i fair play prema Meksikancima.
Njemačka je definitvno, kako sam već rekao, najveće razočaranje cijelog turnira. Što je pošlo po zlu, morat će proanalizirati sami, ali igra koju su prikazali je bila toliko sterilna da se netko mogao zapitati kako su uopće došli na prvenstvo. Očito su se uljuljkali na lovorikama, a također možda su trebali već provesti i veću smjenu generacija koja je ostala polovičnom iako su trijumfirali na Kupu konfederacija. Ovako su stekli dojam (vjerojatno opravdan) kako imaju golem bazen kvalitetnih igrača, ali su trijumfe ostvarivali jedni, a na natjecanje išli zaslužnici što sigurno nije pomoglo razvijanju momčadske kemije.