Anketa

Može li ova generacija ponoviti uspjehe one s kraja 70-ih i početka 80-ih?

Naravno da može, čak će ih i premašiti!
1 (3.6%)
Teško je očekivati tako nešto, Paisley je letvicu postavio previsoko!
10 (35.7%)
Može donekle, ali Rafa bi kao prioritet morao odrediti domaća natjacanja!
11 (39.3%)
Vrlo teško, konkurencija je prejaka!
3 (10.7%)
Ni u ludilu, ova generacija nema tu kvalitetu!
3 (10.7%)

Ukupno Glasova: 28

Autor Tema: Liverpool u Europi: Zlatne godine 1974. - 1985.  (Posjeta: 3425 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline margita

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • Postova: 7441
  • Stevie Heighway on the wing...
Liverpool u Europi: Zlatne godine 1974. - 1985.
« : Svibanj 21, 2009, 10:24 »

U intervjuu nedugo nakon dubla iz 1973. kada je osvojen ligaški naslov, a pridodan mu je i Kup UEFA, Bill Shankly je ponosno ukazivao na blistavi trofej namijenjen pobjedniku First Divisiona, opisujući ga kao „kruh i maslac“ (u doslovnom prijevodu) kluba. Rekao je da je uspjeh u Europi dobar za klub i državu, ali ligaški naslov je ono što se čekalo cijelo vrijeme (zvuči poznato!)!

Ništa se nije promijenilo 30-ak godina poslije, uspjeh i rezultat u Europi podiže profil i ugled kluba, a vjerojatno nitko, pa tako ni Shankly nije slutio da će ta sezona biti njegova posljednja na klupi Liverpoola! Sigurno je bio uzbuđen zbog šanse koja mu se ukazala, da na Anfield po prvi put donese Kup prvaka, ali Billovi su se snovi rasplinuli prije nego je zima zamijenila jesen!

Njegovi su igrači put počeli teškim pobjedama protiv amatera iz Luksemburga, ukupno 3:1, a zatim su u drugoj rundi išli Crvenoj Zvezdi! Chris Lawler – igrač koji je za desnog beka bio izuzetno plodan strijelac, postigao je pogodak u gostima za koji se mislio da će biti od neprocjenjive vrijednosti, ali Crvena Zvezda je na Anfieldu ponovila rezultata iz prve utakmice, 2:1, s dva sjajna udarca Lazarevića i Jankovića. Još jedan Lawlerov pogodak bio je premalo i stigao je prekasno. Ipak se pokazalo da se mora još učiti prije nego što nagrada stigne!

Shanklyjev oproštajni poklon za Liverpool bilo je osvajanje FA Cupa, čime je klub po treći put ušao u Kup pobjednika kupova. U prvom su kolu na Anfieldu uništeni gosti iz Norveške, Stromsgodset, sa čak 11:0 što je ujedno i najveća Liverpoolova pobjda u povijesti! Čak je 9 različitih igrača postiglo pogotke! Jedino vrataru Rayu Clemenceu i Brianu Hallu to nije pošlo za nogom! Ime vratara norveškog kluba, Ingea Thuna, dalo je ideju lokalnim novinarima za naslovnicu sljedećeg jutra – THUN-DERSTRUCK! Uzvratna utakmica je sa malog stadiona u Drammenu, gdje su domaćini inače igrali, prebačena u Oslo, a obilježena je povratkom Kevina Keegana nakon suspenzije koju je zaradio u utakmici Charity Shielda protiv Leedsa dva mjeseca ranije!

Ray Kennedy postigao je jedini gol u Oslu, a Keegan je bio taj koji koji je Redse doveo u vodstvo u prvom poluvremenu utakmice protiv Ferencvarosa na trećem gostovanju Mađara na Anfieldu! Dugo se činilo da će to biti jedini gol na utakmici, ali gosti su poravnali u finišu utakmice preko Matea i taj je pogodak dramatično promijenio cjelokupnu situaciju!

U Budimpešti je odigrana utakmica bez golova i Liverpool je ispao iz natjecanja, a da stvar bude gora pobrinuo se Tommy Smith koji je simulirao ozljedu kada je iz gledališta doletio neki predmet na teren, što je rezultiralo kaznom za njega! Bob Paisley smatrao je svoju prvu sezonu razočaravajućom, iako je prvenstvo završio na drugom mjestu, što u bilo kojem drugom klubu ne bi bilo smatrano neuspjehom!

Ali Paisley je bio taktički vrlo lukav i jedna od njegovih najvažnijih odluka u sezoni 1975/76. bila je transformacija Raya Kennedyja (koji je doveden iz Arsenala na dan kad je Shankly objavio svoje umirovljenje) iz robusnog napadača u kreativnog veznog igrača! U prvoj utakmici Kupa UEFA protiv Hiberniana, Kennedy je igrao naprijed, ali ga je u drugom poluvremenu kod stizanja zaostatka od 0:1 zamijenio Toshack. U uzvratnoj utakmici Ray nije igrao, ali Velšanin (Toshack) je svakako opravdao povjerenje i s hat-trickom (sva tri gola glavom!) Redse je odveo dalje ukupnim rezultatom 3:2! Tako se obranjeni jedanaesterac Clemencea u finišu prve utakmice pokazao ključnim!

Impresivna pobjeda od 3:1 u San Sebastianu u prvoj utakmici drugog kola ubila je natjecateljski naboj u drugoj utakmici na Anfieldu kada su Baski pregaženi sa 6:0! Do trenutka kada su Redsi otišli igrati utakmicu 3. kola kod Slaska u Wroclaw, Kennedy je već bio „instaliran“ na svoju novu poziciju, što se pokazalo izuzetno učinkovitim, Ray je postigao prvi od 2 pogotka Liverpoola na toj utakmici po izuzetno hladnom vremenu! Drugi je pogodak bio djelo Toshacka, a posao je na Anfieldu hat-trickom dovršio Jimmy Case!

Ždrijeb 1/4 finala Liverpoola je spojio s Dynamom iz Dresdena, klubom kojeg su pobijedili u istoj fazi natjecanja u sezoni 1972/73. Liverpool nije uspio pobijediti u Dresdenu, kao tri godine prije, ali bili su izuzetno zadovoljni remijem bez pogodaka, pogotovo iz razloga što je Clemence obranio još jedan važan penal! Tako se Clemence još jednom u toj sezoni pokazao izuzetno važnim, a u drugoj su utakmici Case i Keegan donijeli komforno vodstvo Redsima, a malu je nervozu unio pogodak Heidlera, no to je ipak bilo sve od gostiju!

Polufinalna utakmica na Nou Campu, koju je Liverpool odigrao u kompletno bijelim dresovima, bila je jedna od najboljih predstava Redsa u Europi! Igra u obrani bila je savršena i neutralizirani su najopasniji Barcelonini igrači, Cruyff i Neeskens, a savršenstvo je upotpunio rani pogodak Toshacka u 13. minuti kojim je utišao domaće navijače! Bučna atmosfera na Anfieldu dočekala je Katalonce, budući je konačni ishod još uvijek bio neizvjestan! U petoj minuti drugog poluvremena Phil Thompson postigao je vodeći pogodak i tada se činilo da je sve gotovo, ali Rexach je poravnao samo minutu poslije! Baš kao i protiv Dresdena, Liverpool je ušao u neizvjesnu završnicu, no izdržali su, a onda su saznali da će im u finalu protivnik biti Brugge, koji je s 1:0 svladao Hamburg, nakon 1:1 remija u Njemačkoj!

Posljednje 3 utakmice u sezoni Liverpoolu su mogle donijeti sve, a mogli su ostati bez ičega. U Ligi su vodili mrtvu utrku s QPR-ima, a finalni dvoboj počeo je na Anfieldu koji je ubrzo utišan s dva pogotka gostiju! Phil Neal je glavom uputio loptu prema svom vrataru, no bila je prekratka i to je iskoristio Lambert, koji je lobom svladao Clemencea! Samo nekoliko minuta poslije, odličan udarac Coolsa odsjeo je u mreži i domaćini su bili šokirani! Do poluvremena više nije bilo golova, a na početku drugog dijela Paisley je na mjesto Toshacka poslao Jimmyja Casea!

Bio je to potez koji je odmah polučio uspjeh! Bomba Raya Kennedyja je pronašla put do mreže i rezultat je smanjen, da bi isti igrač uputio odličan udarac, lopta se odbila od vratnicu, no Case je sve to pratio i pospremio je u mrežu, 2:2! Potom je Heighway srušen u šesnaest metara i Keegan je mirno poslao loptu u jednu, a vratara Jensena u drugu stranu! Tri gola u zapanjujućih 5 minuta (zvuči poznato, ha?!) kompletno su okrenula utakmicu! Do kraja je trebalo biti još golova, ali domaćini su vjerojatno bilo presretni što imaju minimalno vodstvo nakon katastrofalnog starta, a u finišu je bilo panike i straha kad je lopta upućena od strane jednog od belgijskih napadača prošla tik do vratnice!

Prvenstvo je osvojeno u dramatičnoj završnici protiv Wolverhamptona (3 gola u zadnjih 15 minuta, opet nešto poznato!), a momčad je otputovala u Belgiju znajući da im remi po drugi put donosi Kup UEFA! No, opet se dogodio rani šok, Tommy Smith je igrao rukom, te je skrivio penal kojeg je Lambert realizirao! Odgovor je bio brz, Keegan je skrenuo loptu u mrežu! Ostatak utakmice bio je izjednačen, a što je vrijeme odmicalo, domaćini su napadali, a Liverpool se zadovoljio remijem i sve je više stajao u obrani! Do kraja utakmice bilo je još nekoliko infarktnih situacija, stativa i greda, no kad je sudac označio kraj, bio je to početak za slavlje tisuća Liverpoolovih navijača koji su prevalili kratak put preko La Manchea! Emlyn Hughes je podigao pehar, te je time zaokružio drugi dubl (prvenstvo i Kup UEFA) u 4 godine!

Još je jednom „Sveti Gral“ namijenjen pobjedniku Kupa prvaka bio na vidiku! Paisley je bio lukav i iako je (kao i svoj prethodnik) malo koristio zamjene, znao je kada ih koristiti, a kada mijenjati taktiku! Iako se na utakmici protiv Crusadersa sredinom Rujna skupilo tek 22 000 gledatelja, nitko nije slutio da je to početak sezone koja će završiti trijumfom na domaćem i međunarodnom planu! Gosti su se srčano borili i primili su samo dva pogotka, Neal s 11m i Toshack su bili strijelci! No, u Belfastu je bila sasvim drugačija priča, Liverpool je zabio 5 lakih komada, od čega 4 u zadnjih 10 minuta kada su se irski amateri umorili!

U drugom je kolu klub bio pred „Putovanjem u nepoznato“! Liverpool je po prvi put putovao u Tursku i dočekali su ih prilično loši uvjeti na i oko terena! Smiješno dosuđeni penal dao je domaćinima priliku da na uzvrat odu s minimalnom prednošću, a 2 tjedan kasnije Anfield je okupirala vojska Trabzonsporovih navijača iz Britanije, koji su okupirali veliki dio Main Standa i stvarali bučnu atmosferu, što je utjecalo i na domaće navijače! No, Turci su se vrlo brzo primirili s 3 pogotka u svojoj mreži veća nakon 20 minuta, torpedirali su ih Heighway, Johnson i Keegan! Drugo je poluvrijeme bila šetnja, jedan je turski nogometaš bio isključen, a Liverpool je utakmicu mirno priveo kraju!

Četiri su mjeseca dijelila 2. kolo od četvrtfinala, a Redsi do kraja godine znali da će tada igrati sa Saint Etienneom , koji je sezonu ranije nesretno poražen u finalu odigranom na Hampden Parku od Bayerna! U neprijateljskoj atmosferi igrači Liverpoola su istrčali na stadion Geoffrey Guichard na megdan klubu koji je bio odlučan da napravi iskorak više u odnosu na prošlu sezonu! Ali i Liverpool je bio odlučan i nezasluženo je izgubio tu večer! Heighway je uputio odličan udarac koji je prohujao uz vratnicu, a svi napori obrane da uzdrže plai su u vodu 10-ak minuta prije kraja kad je Bathenay nakon kornera matirao Clemencea!

U uzvratu se na Anfieldu skupilo 55 000 navijača, uz dosta gostiju, koji su također stvarali sjajnu atmosferu! Vodstvo gostiju anulirano je već nakon dvije minute igre, Keegan se sjurio u 16m i matirao vratar gostiju! Clemence je bio inspiriran i zaustavljao je napade gostiju, ali ništa nije mogao kod Bathenayovog sjajnog udarca, koji je gostima vratio ukupno vodstvo! Ray Kennedy vratio je domaćinima vodstvo, ali je Saint Etienne još bio u prednosti zbog gola u gostima!

Kako je vrijeme odmicalo, Paisley je na teren poslao Fairclougha da zamijeni umornog Toshacka, a mladić koji je već imao dobru reputaciju zbog postizanja važnih golova, još je jednom zadužio klub! Šest minuta prije kraja prošao je pored braniča  i loptu je na ubačaj Kennedyja smjestio iza leđa Ćurkoviću i moglo je početi veliko slavlje kakvo Anfield još nije vidio! Bio je to jedan veliki trenutak u povijesti kluba, ali kad su emocije splasnule, svi su shvatili da ih čeka još posla za konačni uspjeh u ovom natjecanju, iako mislim da su u klubu bili zadovoljni što su izbjegli stare rivale iz Monchengladbacha i što neće morati na daleki put na Istok u goste Dynamu iz Kieva!

Polufinale sa Zurichom bilo je pravo olakšanje nakon drame s Francuzima! Domaćini su poveli udarcem s bijele točke, no Phil Neal je vratio stvari na početak, a onda je Redse doveo u vodstvo realiziravši kazneni udarac! Heighway je dovršio posao i na taj način „ubio“ neizvjesnost u uzvratu, kojeg je Liverpool riješio s 3:0!

I tako su Redsi došli do Rima i najveće večeri u dotadašnjoj povijesti kluba, do večeri o kojoj je mnogo napisano i rečeno u godinama koje su uslijedile! Ta je utakmica uslijedila samo 4 dana nakon razočaravajućeg poraza u finalu FA Cupa od Manchester Uniteda! Momčad je bila ista kao i ona koja je završila finale na Wembleyu, što znači da je Ian Callaghan bio u prvih 11 umjesto Johnsona kojeg je zamijenio u finalu FA Cupa! Liverpool je rano preuzeo inicijativu i tipični prodor i udarac Terryja McDermotta donio je vodstvo na poluvremenu! Početak drugo poluvremena nagovijestio je da stvari kreću dobro za Borussiu, Case je pogriješio i Danac Simonsen je iskoristio priliku! Potom je Clemence imao dvije odlične obrane kojima je spriječio preokret! Ali, Liverpool se oporavio, te je Smith najprije zabio nakon Heighwayovog kornera, a potom je Neal realizirao penal koji je dosuđen nakon Vogtsovog rušenja Keegana! Po prvi put u svojoj povijesti Liverpool je postao prvak Europe i može se reći sasvim zasluženo!

Ako pogledate u sportske almanahe, vidjet ćete da je Liverpool 1978. u obrani naslova prvaka Europe odigrao samo 7 dvoboja (jer su kao prvaci bili pošteđeni u prvom kolu) i da su imali prednost igranja finala na Wembleyu, ali to ne umanjuje ponovno osvajanje velikog trofeja i način na koji su došli do polufinala, gaženjem Dynama iz Dresdena (5:1) i Benfice (4:1) na Anfieldu! Prvu utakmicu polufinala Borussia M. je s malog stadiona u Bokelbergu (gdje su isti protivnici igrali uzvrat finala Kupa UEFA 1973.) prebacila na veći stadion u Dusseldorfu, koji je imao gotovo dvostruko veći kapacitet!

Kada je David Johnson pogodio glavom za izjednačenje samo dvije minute prije kraja, činilo se da je Liverpool stekao odličan rezultat pred uzvrat, ali slobodni udarac Rainera Bonhofa u posljednjoj minuti vratio je Nijemcima prednost! Na Anfieldu je rani pogodak glavom Raya Kennedyja smirio navijače, a pogodak Kennyja Dalglisha prije poluvremena dao je domaćinima prednost pred završnih 45 minuta! Pogodak Jimmyja Casea pretvorio je ono što se prije susreta činilo kao teška misija u laganu pobjedu! Igrači su priliko odlaska s terena saznali da će im još jednom u europskom finalu protivnik biti Brugge!

Igranje na, navodno, neutralnom terenu kada su vaši navijači nadjačani u omjeru 10:1, vjerojatno je izgledalo obeshrabrujuće za Belgijance, ali slično je Liverpool doživio u Rimu 1984! Brugge se orijentirao na obranu, što je frustriralo igrače i navijača Redsa! Kada je McDermott početkom drugog poluvremena uputio udarac, većina je loptu vidjela u golu, ali je vratar Jensen ipak sačuvao svoju ekipu. No, u 65. minuti Dalglish je poentirao na dodavanje Sounessa! Do kraja utakmice, Brugge je imao samo jednu priliku, ali krivnjom Redsa kad je Hansen vratio loptu Clemenceu, ali toliko loše, da je Phil Thompson morao spašavati gol! Malo je tko očekivao otvorenu utakmicu, kao što je bila ona u kojoj je Liverpool osvojio prvi naslov! Bilo je to prvo od 6 finala Kupa prvaka koje će biti odlučeno s rezultatom 1:0 (Englezi su osvojili njih 5!)!

Nottingham Forrest je iznenadio nogometni svijet osvojivši First Division nakon samo 12 mjeseci od ulaska iz Second Divisiona! Mala je vjerojatnost bila da će se ta dva kluba susresti u prvom kolu Kupa prvaka sljedeće sezone, ali se tako dogodilo! Možda je za Liverpool bilo bolje da su igrali s nekim kontinentalnim klubom, jer ne bi nakon jednog gola minusa jurnuli naprijed, što je rezultiralo i drugim golom u mreži Clemencea, Barrett je situaciju učinio još težom! Uzvrat na Anfieldu Liverpool je odigrao dosta bolje, ali ni nakon 180 minuta nisu uspjeli pronaći put do mreže Petera Shiltona!

Poraz u prvom kolu dogodio se i sezonu poslije, Dinamo Tbilisi preživio je očekivane juriše na Anfieldu s minimalnim, 1:2, porazom, te su u uzvratu u Gruziji s 3 gola u drugom poluvremenu izbacili Liverpool iz natjecanja! Nakon što su dva puta osvojili toliko željeni up prvaka, dvije rane eliminacije bile su teške za prihvatiti, no satisfakcija je postignuta u vidu domaćih trofeja, kada je 1979. možda i najbolja Liverpoolova generacija osvojila naslov prvaka Engleske, te je to ponovila i godinu dana poslije!




"Ja sam Vuco, ja sam hodajući spomenik. Ja sam Liverpool, čoviče, ja nisam pjevač, ja sam Liverpool."

Offline margita

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • Postova: 7441
  • Stevie Heighway on the wing...
Odg: Liverpool u Europi: Zlatne godine 1974. - 1985.
« Odgovori #1 : Svibanj 21, 2009, 10:26 »
1980. N. Forrest se našao u istoj situaciji kao i Liverpool, pokušao je osvojiti treći naslov prvaka Europe zaredom, ali zaustavljeni su od CSKA iz Sofije, kluba s kojim se Liverpool susreo u četvrtfinalu, nakon što su u ranijim kolima lagano eliminirali Oulu i Aberdeen!

Hat-trick Graemea Sounessa u pobjedi 5:1 na Anfieldu učinio je put u Bugarsku izletom, a David Johnson je jedinim golom u Sofiji povećao ukupnu pobjedu! U polufinalu je na Anfield došao Bayern Munchen, koji je frustrirao domaćina remijem 0:0 i činilo se da su već jednom nogom u pariškom finalu! Nijemci su bili toliko sigurni u prolaz, da su do uzvratne utakmice printali upute kako doći do francuske prijestolnice, no Liverpool je imao druge planove! Ionako oslabljenu momčad dodatno je šokirala ozljeda Dalglisha, kojeg je već u 9. minuti morao zamijeniti Howard Gayle, koji je do trenutka kad ga je zamijenio Case dobro namučio obranu Bavaraca!

Colin Irwin i Richard Money, dva igrača s malo iskustva za tako važnu utakmicu, bili su vrlo dobri otraga. Igra Davida Johnsona na krilu nije davala puno nade da će Liverpool prvi doći u prednost, ali je isti igrač ipak uspio provući loptu do Raya Kennedyja koji je zabio gol samo 7 minuta prije kraja! Izjednačujući gol Bayerna u finišu utakmice nije ništa bitno promijenio i Liverpool se, suprotno očekivanjima, domogao finalne utakmice!

Ostalo je 5 tjedana do finalne utakmice, dovoljno vremena da se iskusni igrači kao Thompson, Dalglish i Alana Kennedy oporave od ozljeda. Utakmicu protiv madridskog Reala riješio je upravo Alan Kennedy u 81. minuti udarcem sa strane koji je iznenadio vratara Agustina! Liverpool je nakon 3 godine ponovno postao najbolja momčad u Europi!

Mnogo je sličnosti bilo između dvije sezone koje su uslijedile, 1981/82. i 1982/83. Naimne, oba puta je Liverpool osvajao domaće prvenstvo, ali u Kupu prvaka nisu uspjeli proći dalje od četvrtfinala! CSKA iz Sofije se osvetio za poraz iz 1981. godinu dana poslije, iako u sumnjivim okolnostima prilikom čega je isključen Mark Lawrenson, a godinu dana poslije uzrok ispadanju bila je loša igra na gostovanju u Lodzu kod Widzewa, te poraz =.2, koji je pred Redse stavio težak zadatak u uzvratu, pa su ispali iako su pobijedili 3:2, ali bilo je nedovoljno! No, u sezoni poslije, stvari su se promijenile!

Liverpool je do finala došao pobijedivši u sve 4 gostujuće utakmice, što je bilo veliko postignuće, naročito ako se uzme u obzir činjenica da su morali slaviti ili barem remizirati s više pogodaka u gostima u Bilbau, nakon što su propustili pobijediti Španjolce na Anfieldu! Morali su se suočiti i s iznimno negostoljubivim igračima i navijačima u Bukureštu, nakon što je Souness u prvoj utakmici uspio slomiti čeljust jednom rumunjskom igraču, bez da je dobio ikakvu opomenu! Velike su nade polagane u britansko finale, budući je u drugom polufinalnom susretu Dundee Utd. Na svom Tannadice Parku pobijedio Romu 2:0, ali Talijani su žarko željeli igrati u finalu koje se igralo na njihovom stadionu i došli su do cilja pobijedivši u uzvratu 3:0!

Način na koji je Liverpool pobijedio u Rimu 1984. jednako je velik kao i onaj prvi put, 7 godina ranije! Phil Neal, jedini igrač iz generacije '77, doveo je u vodstvo svoju momčad, ali je Pruzzo uskoro izjednačio pretkraj prvog poluvremena! Drugo je poluvrijeme bilo bez golova, jednako kao i produžeci, pa se pitanje prvaka Europe po prvi put moralo riješiti izvođenjem udaraca s bijele točke! Steve Nicol se hrabro javio za izvođenje prvog udarca, ali je to izveo strašno loše i lopta je otišla preko grede! Ali Conti i Graziani su učinili isto, pa je buduću su svi ostali Liverpoolovi izvođači bili točna, odluka pala na Alana Kennedyja koji je trebao zabiti za četvrti naslov! To je s velikom pribranošću i učinio, poslavši talijanskog vratara Tancredija u jednu, a loptu u drugu stranu! Moglo je početi veliko slavlje, kojeg je malo zasjenilo nedostojno ponašanje dijela talijanskih navijača van stadiona, koji nisu mogli prihvatiti poraz!

Liverpool je sljedeće godine branio 3 trofeja, uz Kup prvaka, još su tu bili prvenstvo i Liga kup! Tottenham je u 3. kolu prekinuo 4-godišnju dominaciju Liverpoola u Liga kupu, a Everton je jurio ka naslovu u First Divisionu! Liverpool je doša do polufinala FA Cupa, ali ponovno je Manchester Utd slomio srca navijačima nakon ponovljene utakmice! Za većinu je bilo bitno ono što je Shankly rekao nekoliko godina ranije – osvajanje Kupa prvaka po 5-i put i time dobivanje mogućnosti da se trofej dobije u trajno vlasništvo je krajnji cilj!!! John Wark je s 4 gola gola ispratio Poljake iz Poznana, a onda je na red došao stari poznanik, Benfica, kojeg je riješio Ian Rush s hat-trickom!

Izjednačujući gol Stevea Nicola u finišu utakmice u Beču, bio je dobar uvod za veliku pobjedu protiv Austrije, 4:1, na Anfieldu, Paul Walsh je zabio dva gola! Liverpool je drugi put u povijesti igrao protiv momčadi iz Grčke, kad ih je ždrijeb u polufinalu spojio s Panathinaikosom, a velika pobjeda od 4:0, uz dva gola Rusha, bila je dovoljna zaliha za putovanje u Atenu, gdje je Lawrenson zabio za lagani prolazak u peto finale Kupa prvaka za Redse, gdje ih je čekao Juventus koji je u tijesnom dvoboju prošao Bordeaux ukupnim rezultatom 3:2!

Trebala je to biti jedna od najvećih večeri u povijesti Liverpoola, ali „sat ludila“ prije utakmice narušio je dobru reputaciju kluba s Anfielda i taj je dan ostao upamćen kao jedan od najcrnjih u povijesti sporta! Otvoreno je pitanje je li se ta utakmica uopće trebala igrati nakon što je poginulo toliko ljudi?! Koji god bili razlozi tragedije, odluka da se utakmica odigra, značila je da Liverpool ni u kom slučaju ne pobjeđuje! Sjaj pobjede bi uvijek bio zatamnjen, poraz skoro prihvatljiv obzirom što mu je prethodilo! Pobjednik je odlučen sudačkim previdom, nakon što je za Boniekovo padanje van 16 m, dosuđen penal, kojeg je Platini rutinski realizirao! Ali tada to nije bilo važno! Nitko nije imao namjeru prigovarati zbog takve odluke! Juventus je kući ponio Kup prvaka, a Liverpool je zajedno s ostalim engleskim klubovima kažnjen i izbačen iz europskih natjecanja!

Zlatne godine su time završile!







Ovaj sam tekst preveo s lfchistory.net-a, vjerojatno su ga neki pročitali, a za sve one kojima se na engleskom učinio predugačak za pomnije čitanje, evo ga na hrvatskom!



Nakon svega gore pročitanog može se postaviti pitanje koje će možda izgledati apsurdno i presmiono, usporedba Paisleyevog i Rafinog Liverpoola!
Paisley je svoj „pripravnički staž“ odradio kod čovjeka kojeg se smatra Ocem modernog Liverpoola, Billa Shanklyja! Naslijedio je njegov rad i nadogradio ga do te granice da se može reći da je Liverpool pod njegovom dirigentskom palicom svirao najljepše note! Uostalom, brojke govore za njega, trenutno je jedini menadžer koji ima 3 naslova prvaka Europe (četvrti je osvojio Fagan), a sljedeći ga tjedan priliku ima dostići Ferguson, nadajmo se da neće! No,  Paisley je uspio ono što Rafi ne ide, igrati paralelno dobro i u Europi i u domaćim natjecanjima! U 9 je sezona čak 6 puta bio prvak Engleske! Paisleyjev Liverpool je igrao karakterističnu „pass and move“ igru, po kojoj je bio prepoznatljiv, dok se Rafi često prigovara da igra predefanzivno i da je previše taktičan i sklon hazarderstvu! Ono što su Redsi pokazivali u razdoblju svoje renesanse bila je pjesma, bili su strah i trepet cijele Europe (ni sada se ne razvlači osmijeh kad se u ždrijebu izvuče Liverpool), dovoljno je pogledati onaj isječak iz finala s Bruggeom, 9 minuta snimke u kojima su se redale šanse pred golom Belgijanaca! Teško će se to ponoviti, ali agresija je tu, ova je sezona pokazal da Liverpool može igrati lijepo za oko, a ne samo destruktivno što nam se godinama prigovaralo! Velika je razlika između dva Liverpoola i u igračkom kadru! Liverpool 70-ih i 80-ih je bio praktički britanska momčad (uključujući tu i Irce), dok je ovaj Rafin multinacionalan s naglaskom na Španjolske igrače, što je i logično obzirom na njegovu nacionalnost! No, to je već neka druga priča, ipak je 30 godina proteklo i nogomet se promijenio, granice su se otvorile i iluzorno bi bilo očekivati da Liverpool opet bude isključivo britanska ekipa!

Može li Liverpool opet proživljavati zlatne godine u Europi, kao što je to bilo nekoć? Naravno, drukčija su vremena, sustav natjecanja je izmijenjen, konkurencija je daleko veća, ali Rafa je položio dobre temelje (dio je u nasljedstvo dobio i od Houlliera kojeg se također treba spomenuti!), jedna Liga prvaka, jedno finale, te polufinale i četvrtfinale uz masu lijepih Utoraka i Srijeda svakako mogu biti garancija da će se na Anfieldu (ili Stanley Parku, ako se realizira plan o novom stadionu) opet živjeti doba „glory round the fields of Anfield Road“, uostalom nadu nam nitko ne može uskratiti, jer to je utkano i u stihove naše himne „with hope in your heart“! Pa, živimo s nadom da će Liverpool opet živjeti svoje zlatne godine u Europi, kojima ćemo mi, za razliku od gore navedenih biti izravni svjedoci!







Ps. Temu sam morao postati u dva dijela jer premašuje 20 000 znakova, pa bih zamolio moderatore ako se može prebaciti sve u jedan post, ako ne, onda nek stoji ovako!
"Ja sam Vuco, ja sam hodajući spomenik. Ja sam Liverpool, čoviče, ja nisam pjevač, ja sam Liverpool."