NK Osijek - HNK Rijeka 2005. godine. Nas 300 navija ko nenormalni, počela kiša padat, ja 15 godina imam, skinuli majice svi, odjednom nestaje struje na Gradskom Vrtu, pali se 10 dimnih bombi, Osijek pobjedio 1:0, nas 30-ak poslije utakmice ostaje još pola sata navjat i rugat se na tribini. Izašli smo tek kad su mreže sa golova poskidali. Ma show.
GNK Dinamo - NK Osijek prije 2 sezone, 5 buseva smo napunili i krenuli na Maksimir, Boysi nikad lošiji u povijesti nisu bili, nas 200 upada na tribinu i pjevamo "Moj Osijek", bolestan osjećaj. Izvukli smo 1:1, Primorac pogodio stativu pred kraj, da je ušlo pobjedili bi 2:1.
NK Osijek - HNK Hajduk kad je Vitaić zabio gol u 96. minuti sudačke nadoknade, pobjedili 1:0.
NK Slaven Belupo - NK Osijek prije par sezona, Osijek izgubio 4:2, al smo zato cijelo prvo poluvrijeme isforsirali "Ajde Osječe, zabijaj golove do nove pobjede". Snijeg počeo padat nešt sitno, Osijek zabija gol, mi i dalje pjevamo. Ma bolestan osjećaj. Na kraju utakmice se šalimo sa redarima, a kasnije i u busu na putu za Osijek.