https://100posto.hr/sport/dan-kad-je-dinamo-posljednji-put-osigurao-europsko-proljece-modri-su-srusili-marseille-i-tako-izborili-veliku-stvar?utm_campaign=internal&utm_medium=floater&utm_source=sportske.jutarnji.hrU tekstu koji obrađuje taj "mit" o europskom "prokletstvu" tako što opisuje tu posljednju utakmicu kada je Dinamo izborio euro-proljeće, posebnu pažnju privlači sljedeća rečenica:
Usprkos tome što je samo dvije godine ranije Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova, a sezonu nakon bio drugi u prvenstvu i osvojio Kup, na stadionu je bio tek 2.241 gledatelj.Obzirom da na se uvjerava kako je Dinamo bio sve do 1991. gledaniji od Reala-Barcelone-Liverpoola-Bayerna-River Platea-Boce-Dortmunda-Napolija zajedno, ova rečenica može izgledati čudno. A zapravo, kad bi se samo malo bolje promislilo, bilo bi očito da su neke stvari u našem društvu - ne samo nogometu - prilično duljeg trajanja od doba društvenih mreža, našeg svježijeg sjećanja ili postojećeg političkog okvira. Dok se ne suočimo s vlastitom prošlošću i priznamo si da neki ustaljeni obrasci negativnog ponašanja postoje i traju kudikamo dulje i neovisno o ovom ili onom političkom, svjetonazorskom ili navijačkom polu, nećemo ni biti u stanju napokon okrenuti smjer kojim bismo krenuli naprijed. Kod nas se, kako u politici, tako i u nogometu, i dalje sve svodi na mantru o "pravom (naravno 'našem') čovjeku na pravom mjestu" gdje zapravo ništa i ne treba mijenjati, odnosno u drugačijoj verziji povratku na "stvari kakve su nekad bile" bez svijesti da takve zapravo nikada nisu bile.
---
Inače, i dalje mislim da će Dinamo nekako ispasti. Sve mi je teže zamisliti točan scenarij, ali ne sumnjam da će do njega doći.
Anketa
