O Maroku se puno više pričalo kao o potencijalnom iznenađenju, ali su glasovi mahom predvidjeli konačan ishod: prolaze Španjolska i Portugal.
Španjolci su prošli relativno komotno iako su dva puta remizirali. Mogu se uljuljkivati da su ti remiji posljedica De Geinih kikseva i govoriti "bolje sad nego kasnije", ali obzirom da su došli po naslov svjetskih prvaka pitanje je u kakvoj su stvarno formi. Ždrijeb im se definitivno otvorio jer idu na Rusiju, a bit će favoriti i protiv Hrvatske (osobito jer se mi - dođemo li ondje - nećemo moći riješiti "lako-ćemo" mentaliteta budući da smo ih zadnji put dobili) i protiv Danske (osveti li nam se naš mentalitet već ranije). To Španjolcima možda da potrebni zamah u završnici turnira, odnosno pomogne im da nadvladaju nedaće nastale događajima oko izbornika. (S tim da ću i sam biti Hrvat i reći da - prođemo li Dance - imamo i više nego solidne izglede protiv Španjolaca).
Portugal vjerojatno žali zbog propuštene prilike da bude prvi i uzme lakši ždrijeb, ali s druge strane obzirom da su mogli u jednoj minuti ostati bez svega mogu biti zadovoljni. Nisam gledao utakmicu protiv Španjolske, ali ni protiv Maroka, ni protiv Irana me nisu oduševili (iako su na kraju zasluženo prošli dalje). Očito će ići prokušanim receptom iz Francuske i kako sam pisao u toj temi, vjerojatno im je peh što odmah nailaze na svoje taktičke blizance Urugvaj koji - po mom sudu - ima nešto veće šanse izaći kao pobjednik prije lutrije jedanaesteraca.
Iran se hrabro borio i za to su nagrađeni protiv Maroka prilično sretnim autogolom. Malo je nedostajalo da se čak i dočepaju drugog kruga i ne bi bilo baš sasvim nezasluženo.
Maroko bi obzirom na zadnje mjesto u skupini mogao ići pod rubriku razočaranja, ali samo ukoliko ih se nije gledalo. Igrali su i lijepo i smisleno, doista se može reći da ih sreća nije mazila. Mogu li graditi na tome u bližoj budućnosti pokazat će vrijeme.