Autor Tema: Liverpool u Europi: Moskva i Rim na vidiku 2007. - 2010.  (Posjeta: 2805 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline margita

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • Postova: 7442
  • Stevie Heighway on the wing...
Činilo se da je više pravilo, nego iznimka da bi Liverpool mogao dobiti nezgodnog protivnika u pretkolu Lige prvaka, relativno nepoznat i skroman klub koji vas može izbaciti iz natjecanja, prije no što je ono zapravo započelo! Graz AK (2004.), CSKA Sofia (2005.) i Maccabi Haifa (2006.), svi su oni otežali postavljene ciljeve Liverpoolovih momčadi da se domognu unosnog natjecanja po skupinama. Od Toulousea (2007.) se nije očekivalo da napravi velike probleme prolasku Liverpoola…a tako je i bilo, Andriy Voronin postigao je svoj prvi natjecateljski gol u gostujućoj pobjedi, a potom je francuski klub lagano poražen s 4:0 dva tjedna poslije na Anfieldu.

Kod ždrijeba skupina Lige prvaka uvijek je prisutan znatan interes i uzbuđenje. Još jedan francuski klub, Marseille, biti će prvi protivnik u skupini, koju će još nadopuniti Bešiktaš i Porto. Domaća utakmica i poraz od Marseillea u prvom kolu bila je vjerojatno najlošija predstava Redsa kroz cijelu sezonu. Prolaz grupe je uvijek dodatno otežan kada se izgubi prva utakmica. Ono što je slijedilo nije bilo ništa bolje. Remi 1:1 u Portugalu bio je, doduše, zadovoljavajući, ali drskost i nediscipliniranost Jermainea Pennanta primorali su Liverpool na igru s igračem manje, s više od pola sata do kraja utakmice. Uslijedio je poraz u Turskoj, 2:1 od Bešiktaša, a kao rezultat svega bilo je posljednje mjesto Liverpoola u grupi, uz saznanje da će im jedino pobjede u preostalim utakmicama osigurati prolazak u nokaut fazu natjecanja. Začuđujuće, upravo se to i dogodilo! Peter Crouch započeo je i završio golijadu o pobjedi 8:0 kojom je Bešiktaš rastavljen na proste faktore, uz to je još i Yossi Benayoun postigao hat trick, Babel je također dao svoj obol pobjedi, a priključio se s još jednim europskim pogotkom i kapetan Steven Gerrard. Porto je svladan gotovo jednako uvjerljivo s 4:1, a ovaj put je Fernando Torres postigao dva pogotka, a u posljednjoj „must win“ utakmici na jugu Francuske još jedan Gerrardov gol (nakon odbijene lopte iz obranjenog penala!) i uistinu senzacionalan Torresov solo prodov doveli su Redse u rano 2:0 vodstvo! Gerrardov pogodak stavio ga je na vrh liste Liverpoolovih euro strijelaca. Pogoci Kuyta i Babela u drugom dijelu osigurali su Liverpoolu komforan plasman u završnu fazu, među 16 najboljih, uz saznanje da imaju prilično realne šanse da se domognu drugog finala zaredom.

Ždrijeb koji ih je spojio s milanskim Interom, pružio je klubu priliku da isprave jednu od većih nepravdi u povijesti kluba, kontroverzno polufinale Kupa prvaka protiv talijanske momčadi, odigrano 1965. godine. Iako je Materazzi isključen u prvom poluvremenu utakmice na Anfieldu, pritisak domaćina nije se previše iskazivao sve do posljednjih 5 minuta kada su golovima Kuyta i Gerrarda došli do više nego korisne prednosti. Tri tjedna poslije na San Siru, još jedan lijep pogodak Torresa doveo je Redse do ukupne pobjede od 3:0, a Jamie Carragher postao je prvi igrač Liverpoola koji upisao 100 europskih nastupa!

Činjenica da se u četvrtfinalu nalaze 3 engleska kluba, nije prouzrokovala veliko iznenađenje kada je ždrijeb spojio 2 od njih međusobno…bili su to Liverpool i Arsenal. Prva je utakmica odigrana na Emiratesu (3 dana poslije sastali su se i u Premier League na istom mjestu), rezultat je bio identičan, 1:1. Taj je rezultat Liverpoolu dao minimalnu prednost pred uzvratnu utakmicu. Tu je prednost izbrisao rani pogodak Arsenala preko Diabyja, no visoki skok Samija Hyypije osigurao je egal pred odmor. U drugom je poluvremenu Liverpool napadao prema Kopu, a paritet dviju momčadi nalazio se na rubu, tako je bilo sve do 20 minuta prije kraja utakmice kada je Fernando Torres savršeno primio loptu, te uputio eksplozivan udarac koji je po prvi put doveo Liverpool u prednost u ukupnom rezultatu. No, to nije bilo dovoljno. Nadahnuti prodor Walcotta doveo je Arsenala do izjednačenja samo 5 minuta prije kraja. No, odmah nakon toga Toure je zaustavio Babela prekršajem u 16 m, a Gerrard je zabio pored desne Almunijine ruke. Nizozemac Babel osigurao je polufinale postigavši odlučujući gol u posljednjoj minuti susreta.

Baš kao 2005. i 2007., Liverpool i Chelsea sastati će se u polufinalu. No, ovog puta odlučujući drugi dvoboj igrati će se u Londonu, ne u Liverpoolu. Činilo se kako je Dirk Kuyt, strijelac odlučujućeg jedanaesterca u prošlosezonskom dvoboju, donio minimalnu prednost pred uzvrat na Stamford Bridgeu. Ali, Sudbina je imala posljednju riječ u ovom susretu! U 6. minuti sudačke nadoknade, John Arne Riise je izgledao neodlučno u odluci na koji način da riješi lagani, ali ipak nimalo bezopasan ubačaj s lijeve strane. Umjesto da izbije loptu svojom lijevom nogom, zaronio je na ubačaj, a lopta se od njegove glave neobranjivo odbila iza Reine za nevjerojatno nesretan autogol! Norvežanin je bio tužan, te je preuzeo odgovornost, ali je ipak započeo dvoboj na Stamford Bridgeu, koji se zapravo pokazao kao posljednji od njegovih 348 nastupa za Liverpool. Drogba i Torres postigli su pogotke, a meč je otišao u produžetke. Golovi Lamparda i potom Drogbe usmjerili su dvoboj u korist domaćina, no dalekometni udarac Babela kratko je vratio nadu. Posljednji sudački zvižduk ugasio ju je i Chelsea je bio taj koji će otputovati u Moskvu, te se suprotstaviti Manchester Unitedu.

Još jedan ždrijeb kvalifikacija za Ligu prvaka odlučio je da Liverpool sredinom kolovoza 2008. putuje u Belgiju, kod Standarda iz Liegea. Reina je obranio udarac s bijele točke, a još ranije domaćin je trebao doći u vodstvo, kada je Španjolac na vratima Liverpoola uhvatio loptu za koju se činilo da je prešla gol liniju. Gosti su preživjeli oluju, a na Anfieldu je trebalo čekati do 118. minute kada je Kuyt napokon otključao bravu nakon Babelovog ubačaja. Ždrijeb grupne faze donio je Liverpoolu obnavljanje poznanstva s PSV-om i Marseilleom, ali je najviše pažnje privukao dvoboj s bivšim klubom Fernanda Torresa, Atleticom iz Madrida. Ozljeda Liverpoolove špice spriječila ga je da se suprotstavi svojim bivšim suigračima na Vicente Calderonu, a do tada su Redsi već uzeli maksimalan broj bodova iz prve dvije utakmice. Gerrard je, očekivano, bio jedan od ključnih igrača u obje pobjede. Nakon zadivljujućeg udarca, pa potom penala na Velodromeu, uslijedio je eksplozivni slobodni udarac protiv Nizozemaca na Anfieldu, koji je ujedno bio 100. pogodak kapetana u dresu Liverpoola. Uslijedila su dva 1:1 remija protiv kluba iz španjolske prijestolnice, a nakon toga su po drugi put svladani Marseille i PSV, te se Liverpool komforno osvojio skupinu.

Ako je „Torres faktor“ u utakmici protiv Atletica bio velik, onda je jednako velik, ako ne i veći, bio „Benitez faktor“ prilikom suprotstavljanja madridskom Realu u osmini finala. Budući je već ostvario velike gostujuće pobjede protiv Barcelone i milanskog Intera (kao i u Istambulu također!), nije trebalo biti veliko iznenađenje ukoliko menadžer Liverpoola kreira još jednu slavnu pobjedu na stranom tlu. Benayounov pogodak glavom u finišu susreta donio je Liverpoolu veliki rezultat za Bernabeua, a na Anfieldu je Real zgažen poput dosadne muhe. Cassilas je dobro branio, te je hrabro držao rezultat do četvorke, a Liverpool je odigrao jednu od svojih najljepših europskih utakmica od debija prije 45 godina.

Ako je ždrijeb iduće faze natjecanja trebao značiti bilo kakvo iznenađenje, onda je bilo to da će se Liverpool i Chelsea ovoga puta umjesto u polufinalu, sastati u četvrtfinalu. Torres je donio Liverpoolu rano vodstvo, ali Londončani su odgovorili s 3 pogotka. Liverpoolova misija u Londonu činila se nemogućom, ali momčad je došla tako blizu jednog od najvećih preokreta (autor je uzeo metaforu s filmom „Great Escape“ Johna Sturgesa iz 1963.). U utakmici gdje je Liverpool treba postići 3 gola, te ne primiti nijedan, Aurelijov pogodak i slobodnog udarca, te Alonsov penal, doveli su Liverpool jedan gol do ispunjenja sna. Liverpool nije potpisao kapitulaciju ni kada je Chelsea najprije izjednačio, a potom i došao u prednost. Lucas, koji je nastupio kao zamjena za ozlijeđenog Gerrarda, pospremio je odbijanac iza Cecha u 81. minuti, a samo dvije minute poslije Kuyt je glavom pospremio loptu u Chelseajevu mrežu. Nevjerojatan triler završio je još jednim izjednačujućim pogotkom Chelseaja, a 14-ero ljudi koji su predstavljali klub u ovom epskom susretu, moglo je napustiti travnjak uzdignute glave nakon fenomenalnog truda kojeg su uložili u ovo. Katkad nema nimalo srama u porazu. Ove večeri to nije bio poraz, bio je to poraz uključujući ukupan rezultat koji je prouzrokovao završetak sna o još jednom Europskom kupu. Ali ponašanje i borbenost Redsa, ne uključujući defanzivne slabosti koje su omogućile povratak Chelseaja u obje utakmice, gaje nadu da na nove europske pustolovine nećemo puno čekati.

Kao i ostali klubovi koji su se kvalificirali, tako su Liverpool i njegovi navijači željno čekali ždrijeb skupina Lige prvaka za natjecateljsku sezonu 2009/10. Nakon što su se s mnogim klubovima susreli u više navrata u posljednjem desetljeću, bilo je lijepo što je Liverpool smješten u skupinu s klubovima s kojima se nikad prije nisu sastali – Debrecen, Fiorentina i Lyon. No, ukoliko je netko pomislio da će plasman na jedno od prva dva mjesta biti formalnost, čekao ga je veliki šok. Tijesna i neuvjerljiva pobjeda protiv Debrecena donijela je 3 boda, ali Lyon i Fiorentina ostvarili su 2:1 pobjede na Anfieldu golovima u samom finišu utakmica, nakon što je Benayoun dovodio domaćine u vodstvo; Fiorentina je pobijedila i na svom stadionu, a Lyon je s još jednim kasnim pogotkom iznudio remi nakon što je Babel senzacionalnim udarcem doveo Liverpool u vodstvo na gostovanju u Francuskoj. Po prvi put nakon sezone 2002/03. Liverpool je ispao iz Lige prvaka u novoimenovanu Europa ligu, nasljednicu Kupa UEFA.

Iako se ovo natjecanje smatralo utješnom nagradom naspram Lige prvaka, Liverpool je u prvoj sezoni Europa lige došao do polufinala, a jedino je utakmica osmine finala protiv Lillea privukla manje od 40 000 gledatelja u domaćoj utakmici. Protiv Lillea, Benfice i Atletico Madrida, Liverpool je imao prednost igranja uzvratne utakmice na svom stadionu. Ali u sva tri navrata imali su zadatak preokrenuti minimalni zaostatak iz prvog susreta. Lille i Benfica su uspješno odrađeni, uglavnom zahvaljujući Fernandu Torresu, koji je u oba navrata postigao po dva pogotka. Španjolski je dragulj, međutim, po drugi put zaredom zbog ozljede bio spriječen suprotstaviti se bivšim poslodavcima. Bez njega je Liverpool u Madridu došao do minimalnog poraza. Ključnim se pokazalo to što momčad u Španjolskoj nije uspjela postići pogodak. Nakon što su dostigli rezultatski deficit (Aquilani), potom rano u produžetku došli u vodstvo (Benayoun), „duh iz boce“ u liku Diega Forlana ponovno se vratio progoniti Liverpool. S njegovim udarcem nestali su izgledi o sveengleskom finalu s Fulhamom. Finale Lige prvaka 2011. biti će odigrano na Wembleyu, ali po prvi put nakon 6 godina Liverpool se neće natjecati u elitnom europskom natjecanju i morat će se zadovoljiti sa sezonom 2010/11. u Europa ligi.



Copyright – Chris Wood for LFChistory.net
"Ja sam Vuco, ja sam hodajući spomenik. Ja sam Liverpool, čoviče, ja nisam pjevač, ja sam Liverpool."