Nakon 5 godina Liverpool se oprostio od Lige prvaka prije osmine finala. Rafael Benitez je time dobio mogućnost da s Redsima napadne europski trofej kojeg je posljednjeg osvojio prije dolaska na Anfield – Kup UEFA. U finalu 2004. odigranom u Göteborgu, Valencia je s 2:0 svladala Marseille, a nedugo zatim, Benitez je otišao preko La Manchea. Liverpool je te sezone također bio sudionik istog natjecanja, u 4. kolu (osmini finala) zaustavio ga je finalist Marseille. Format ovog natjecanja je nešto izmijenjen u odnosu na tu sezonu, ali osjećaj je Redsima poznat. Taj isti trofej različite generacije držale su 3 puta u svojim rukama – 1973., 1976. i 2001. S ta 3 naslova, Liverpool je u ovom natjecanju među 3 najuspješnija kluba, ostala dva su s Apenina, Juventus i Inter. Budući se nakon 2004. opet vraćamo u to natjecanje, bilo bi dobro da se podsjetimo na koji je način i protiv koga Liverpool osvajao Kup UEFA.
Sezona 1972/73. bila je druga novog natjecanja koje je zamijenilo dotadašnji Kup velesajamskih gradova. Prvo je natjecanje također osvojio engleski klub, Tottenham u finalu protiv Wolverhamptona. U prvom je kolu Liverpoolu suprotstavljen Eintracht iz Frankfurta. Golovima Keegana i Hughesa Redsi su na Anfieldu slavili s 2:0, a u uzvratu nije bilo golova. U drugom je kolu prva utakmica odigrana ponovno na Anfieldu, protivnik je bio AEK. Kao i u prvom kolu, prolaz je osiguran kod kuće, laganih 3:0 uz golove Boersme, Cormacka i Smitha s bijele točke uzvrat u Ateni učinili su formalnošću. Liverpool je i u toj utakmici slavio s 3:1, dva je gola zabio Hughes, a jedan je dodao Boersma. Treće je kolo Redse ponovno vodilo u Njemačku, ovaj put Istočnu, protivnik je bio Dynamo iz Berlina, gdje je odigrana i prva utakmica koja je završila bez pogodaka. Uzvrat na Anfieldu usmjerio je pogodak Boersme već u 1. minuti, za konačnih 3:1 i prolazak dalje pogađli su još Heighway i Toshack. Četvrto kolo i ponovno Istočna Njemačka, još jedan Dynamo, ali iz Dresdena. Prva utakmica igrana je na Otoku, domaćin je slavio s 2:0, Hall i Boersma. Pobjeda je ostvarena i u gostima, za minimalnih 1:0 pogodio je Keegan. Time je Liverpool došao do polufinala natjecanja gdje im je protivnik bio branitelj naslova, Tottenham. Na Anfieldu je Lindsay pogotkom u 17. minuti donio veliku prednost pred gostovanje u Londonu. U finušu prvog dijela druge utakmice Martin Peters je poravnao ukupni rezultat, no pogodak Heighwaya u 55. minuti odveo je Redse na korak do finala. Peters je 15-ak minuta prije kraja ponovno doveo domaćine u vodstvo, ali budući do kraja nije bilo promjene, Liverpool je zahvaljujući golu u gostima došao do finala gdje ih je čekala Borussia iz Mönchengladbacha. Budući je krajem travnja završilo prvenstvo Engleske, a Liverpool se okitio 8. naslovom, finale Kupa UEFA bilo je idealna prilika da se osvoji dupla kruna. Shankly je u prvoj utakmici na Anfieldu na mjesto Briana Halla postavio Toshacka koji je kevinu Keeganu namjestio dva pogotka, treći je postigao Lloyd. Keegan je uz to još i promašio penal, a s druge je strane Ray Clemence zaustavio Heynckesov udarac s bijele točke. U uzvratu će se ta obrana pokazati ključnom. Utakmicu na Anfieldu odigrao je sastav: Clemence, Lawler, Lindsay, Smith (c), Lloyd, Hughes, Keegan, Cormack, Toshack, Heighway (od 83. Hall) i Callaghan. Uzvrat na Bökelbergu do poluvremena je susret doveo u sfere prave drame. Heynckes je s dva pogotka Nijemce doveo na rub potpunog povratka. No, u drugom dijelu nije bilo golova i Shankly je sa svojim momcima donio prvi europski trofej na Anfield. Zlatne 70-e su počele. Utakmicu u Njemačkoj odigrao je identičan sastav kao i s Anfielda, čak je zamijenjen isti igrač, Heighway, no umjesto njeg je u 77. minuti ušao Boersma koji je zajedno s Keeganom bio najbolji strijela Liverpoola u ovoj europskoj sezoni, obojica su postigli po 4 pogotka. Svih 12 utakmica odigrali su Clemence, Heighway, Lawler, Lloyd, Hughes i Callaghan.
[youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=9dVGwBpR2ik&feature=related[/youtube]
Do drugog naslova u Kupu UEFA Redse je vodio Shanklyjev prirodni nasljednik, Bob Paisley. Europska sezona 1975/76. započela je gostovanjem u Škotskoj, na Easter Roadu kod Hiberniana. Domaćin je slavio s 1:0, a Liverpool je još dobro prošao budući da je Clemence obranio penal kojeg je izveo Brownlie. U uzvratu su Redsi ipak pokazali pravu sliku, hat trick Toshacka za konačnih 3:1 odveo ih je u 2. kolo gdje ih je čekalo gostovanje u Španjolskoj kod Real Sociedada. Prvu utakmicu na Atochi Liverpool je dobio s 3:1, strijelci su bili Heighway, Callaghan i Phil Thompson. Uzvrat je bio formalnost, no na Anfieldu su Baski doživjeli pravi potop, za konačnih 6:0 pobrinuli su se Toshack, Ray Kennedy 2, Fairclough, Heighway i Neal. Uz sve to Keegan je još i promašio penal. Za Fairclougha i Neala bili su debitantski golovi u dresu Redsa! U 3. kolu Liverpool je gostovao u Poljskoj, kod Slaska iz Wroclawa. Ostavrena je pobjeda od 2:1, a strijelcu su bili R. Kennedy i Toshack. Uzvrat je obilježio hat trick Jimmyja Casea, 3:0! Četvrto kolo donijelo je stare znance, Dynamo iz Dresdena. Utakmica u Njemačkoj završila je bez golova, a u uzvratu je Liverpool s 2:1 prošao u novo polufinale. Strijelci su bili Case i Keegan. Polufinale je donijelo gostovanje na Nou Campu, Barcelona je na krilima nizozemskog dvojca, Cruyff i Neeskens bila vrlo opasan protvnik. No, te su večeri imali peh što je Liverpool odigrao jednu od najboljih europskih utakmica u povijesti. 13. minuta domaćinu je bila nesretna, a Redsima itekako sretna, Toshack je zabio jedini gol na utakmici. U uzvratu je Phil Thompson doveo Liverpool u vodstvo početkom drugog dijela, no samo minutu poslije poravnao je Rexach. Jedan gol barcelone značio bi ispadanje Redsa na korak do finala, ali srećom se nije dogodio! Protivnik u finalu bio je Brugge. Prvo poluvrijeme utakmice na Anfieldu zaledilo je gledatelje, gosti iz Belgije imali su prednost od 2:0. Na poluvremenu je u svlačionici ostao Toshack, a istrčao je Case! U razmaku od samo 6 minuta R. Kennedy i Case poravnali su rezultat, a onda je Keegan s bijele toče postavio konačnih 3:2. Sastav koji je odigrao ovu utakmicu je: Clemence, Neal, Smith, P.Thompson, R.Kennedy, Hughes (c), Keegan, Fairclough, Heighway, Toshack (od 46. Case) i Callaghan. Druga je utakmica opet počela loše, Smith je skrivio penal kojeg je realizirao Lambert i u tim je trenucima Brugge imao trofej. No, samo 4 minute poslije (u 15. minuti) konačan je rezultat postavio Keegan. Liverpool je osvojio svoj drugi Kup UEFA. Utakmicu na Olimpijskom stadionu igrao je skoro isti sastav kao i na Anfieldu, s tim da je jedino Fairclough počeo s klupe, umjesto njega u prvih 11 uvršten je Case. Fairclough je ušao u 62. minuti umjesto Toshacka. Svih 12 nastupa ubilježila je trojka Clemence, Neal i Callaghan, a najviše pogodaka postigao je Toshack, čak 6, jedan više od Casea! Prije uzvratne utakmice u Bruggeu, Liverpool je u posljednjem kolu pobjedom 3:1 protiv Wolverhamptona osvojio naslov prvaka Engleske sa samo 1 bodom ispred QPR i od sljedeće se sezone klub posvetio višim ciljevima od Kupa UEFA, uslijedila je dominacija u Kupu prvaka. Do sljedećeg trofeja Kupa UEFA pričekat će se četvrt stoljeća!
[youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=fwRf-n36DAs&feature=related[/youtube]
[youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=CxyG_oRloUU&feature=related[/youtube]
Nakon što je Liverpool 1984. osvojio svoj posljednji naslov prvaka Europe, dogodio se Heysel i izbacivanje engleskih klubova iz europskih natjecanja, dugo je trebalo da se Redsi oporave od tog šoka. Bili su osuđeni na prosječnost i život u sjeni rivala. No onda je došla sezona 2000/01. u kojoj je Liverpool osvojio sve što se moglo, Kupu UEFA pridodali su oba engleska Kupa, a početak sljedeći sezone zaokružili su europski Superkup i Charity Shield. No, ono što nas zanima je treći Kup UEFA. Momčad je do novog naslova poveo Gerard Houllier. Natjecanje je počelo gostovanjem u Bukureštu, kod Rapida. Liverpool je slavio s 1:0, a to je ujedno bio prvijenac Barmbyja u crvenom dresu. Uzvrat je ponudio jednu dosadnu utakmicu u kojoj je Liverpool tražio isključivo prolaz. I dobio ga je rezultatom 0:0. Drugo je kolo donijelo još jedan klub s Istoka, Slovan iz Libereca. Ponovno muka na Anfieldu, ali prednost je u 87. minuti osigurao Emile Heskey. Prije toga je Fowler u 53. minuti promašio penal. Potvrda prolaska u sljedeće kolo stigla je u uzvratu kojeg su Redsi dobili s 3:2, pogotke su postigli Barmby, Heskey i Owen. Treće kolo vodilo je na jugoistok Europe, u Grčku. S druge strane bio je Olympiacos. Na vrućem gostovanju Liverpool je odigrao 2:2, strijelci su bili Barmby i Gerrard. U uzvratu je Barmby ponovno bio strijelac, no prije njega je mrežu gostiju pogodio i Heskey, završilo je 2:0! Liverpool je ušao među posljednjih 16 ekipa. Ždrijeb sljedećeg kola namijenio im je Romu! Nakon finala Kupa prvaka iz 1984. ponovno su se Redsi vratili na Olimpico. I ponovno su izašli kao pobjednici. Dva pogotka Owena osigurala su veliku prednost za uzvrat! Isti je igrač u 60. minuti uzvrata imao priliku da riješi konačnog pobjednika, no njegov udarac s bijele točke zaustavio je vratar Antonioli. Deset minuta poslije, Guigou je svladao Westervelda i čekalo nas je napetih 20 minuta! U 77. minuti Talijani su tražili penal nakon Babbelovog igranja rukom. No, umjesto penala i eventualnog izjednačenje, ostali su s igračem manje, jer je zbog drugog žutog kartona isključen Damiano Tomassi. U četvrt finalu je čekao Porto. Utakmicu na Antasu, Liverpool je odigrao defanzivno i uzeo je ono po što su došli, 0:0. Na Anfieldu su Portugalci pak svladani s 2:0, golove su postigli Murphy i Owen u prvom poluvremenu. U polufinalu je čekala Barcelona. Na Nou Campu je orijentacija gostiju na obranu žestoko kritizirana, ali kao mnogo puta prije i poslije, cilj je opravdao sredstvo. Oštrica napada Katalonaca je otupljena, ponovljen je rezultat s Antasa, odluka je prolongirana za uzvrat na Anfieldu. Utakmicu je riješio Gary McAllister, u finišu prvog dijela s bijele je toče savladao Pepea Reinu koji je nekoliko godina poslije došao na Anfield! I tako je Liverpool došao do novog euro finala, datum odigravanja utakmice bio 16.05., a mjesto radnje jedan od najljepših stadiona u Njemačkoj, Westfalen u Dortmundu. Četiri godine kasnije odigrano je mitsko finale u Istambulu, ništa manje spektakularno i uzbudljivo nije bilo ovo. S druge strane je bio mali klub iz Baskije, Alaves, koji je samim dolaskom u finale dotakao zenit! Na putu do finala rušili su velike prepreke kao što je Inter, a u polufinalu su s ukupnih 9:1 izbacili Kaiserslautern! Sastav koji je počeo finale bio je: Westerveld, Babbel, Hyypia (c), Henchoz (od. 56. Šmicer), Carragher, McAllister, Hamman, Gerrard, Murphy, Heskey (od 64. Fowler) i Owen (od 79. Berger). Liverpool je finale igrao u svojim tradicionalnim dresovima, a Alaves je imao plavo žute po uzoru na Boca Juniorse. Utakmica je za Redse počela sjajno, McAllister je izveo slobodni udarac, a Babbel je glavom matirao Herreru. Samo 12 minuta Owen je sjajno proigrao Gerrarda koji je povisio rezultat i činilo se da utakmica ide u jednosmjernu ulicu. U 22. minuti menadžer Alavesa, Esnal, izvukao je iz igre stopera Eggena i uveo napadača Ivana Alonsa. Samo 3 minute poslije izmjena je urodila plodom, budući je Urugvajac smanjio na 2:1! Pet minuta prije kraja poluvremena, Herrera je srušio Owena u 16m i ponudio McAllisteru da poveća vodstvo, što je ovaj objeručke iskoristio. Liverpool je opet, naizgled, plovio mirnim vodama. Na poluvremenu je Esnal uveo još jednog napadača, Pabla. Od 48. do 51. minute dogodio se blitzkrieg Španjolaca. Najprije je Comsin Contra asistirao Javiu Morenu za 3:2, a nedugo potom isti je igrač iz slobodnog udarca postavio šokantnih 3:3!! U 64. minuti ušao je Bog, a 9 minuta kasnije iskoristio je asistenciju McAllistera i doveo Redse u novo vodstvo. No, šokovima i preokretima tu nije bio kraj. U samom finišu utakmice Alaves je imao korner. Ubačaj je iskoristio Jordi Cruyff, koji je nadskočio Gerrarda i matirao nemoćnog Westervelda, bilo je 4:4! U sudačkoj nadoknadi, Alaves je čak tražio penal nakon što je Contra pao u duelu s Gerrardom! U 116. minuti Karmona je skrivio prekršaj zbog kojeg je dobio drz+ugi žuti karton. Slobodni udarac izveo je McAllister, a branič Geli je u namjeri da izbije loptu prevario svog vratara, te za Liverpool postigao odlučujući, zlatni gol! Treći Kup UEFA bio je u vitrinama!! Trojica su igrača igrala svih 13 utakmica u toj sezonu Kupa UEFA – Westerveld, Babbel i Hamann. Najviše pogodaka postigli su Owen i Barmby, po 4, Heskey je dodao 3!
[youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=SM67XkqZ-Wg[/youtube]
Povijest se ponovila, Liverpool je 4 godine nakon osvajanja Kupa UEFA postao prvak Europe – 1973. i 1977., te 2001. i 2005! Hoće li ovaj nastup u Europskoj ligi dati novu snagu za uzlet, vrijeme će pokazati. Put do eventualnog finala biti će sve, samo ne lagan. Završna utakmica igra se 12.5.2010. u Hamburgu, na Nordbank Areni. Liverpool je dva puta pokal pobjednika Kupa UEFA dizao u Njemačkoj, 1973. u Mönchengladbachu i 2001. u Dortmundu, nadajmo se da će dobiti priliku da to učini i treći put!
