Kenny u Liverpoolu kao igrač
Liverpool FC je taman osvojio svoj prvi naslov Lige prvaka pobjedom od 3-1 nad Borussiom Monchengladbach, kada je Kevin Keegan odlučio napustit klub i preći u Njemački HSV. Bio je to udarac za Liverpool i njihove ambicije, za koje su mnogi smatrali da će označiti i pad samog kluba.
Tada na scenu uskače Bob Paisley i reaguje dovođenjem igrača koji će postati njegova najbolja kupovina. Zanimljivo je i da je Manchester United ponudio Dalglishu daleko više novca, ali on je izabrao Liverpool.
Godinu dana ranije Bob Paisley kontaktirao je Jock Steina, čuvši glasine da se Kenny sprema na napuštanje Celtica. Jock je uspio uvjeriti Kennya da ostane u klubu još jednu godinu, i dao riječ Bob-u ukoliko Kenny bude napuštao Celtic, njega će prvog kontaktirati. Jock Stein održao je svoju riječ iako nije bio zadovoljan što gubi igrača takvog kalibra. Prvobitna ponuda Liverpoola bila je 300,000 funti, koja biva odbijena. Uslijedila je ponuda od 3300,000 i 360,000 funti, ali i one su bile odbijene. Jock Stein izjavio je nakon odbijanja ponude od 400,000 funti da će Liverpool dobiti Kennya ukoliko dodaju još dodatnih 10%. Liverpool je pristao na tu cijenu i za rekordnu sumu novca u visini od 440,000 funti Kenny je prešao u Liverpool. Liverpool je kao Europski prvak i najbolji Engleski tim bio jedina opcija.
Na dan svojeg prestavljanja Kenny je dao nekoliko izjava:
„Bio sam strašno takmičarski nastrojen u svim utakmicama, da bi i udarao braniče kako bi osigurao pobjedu. Nije nešto čime se mogu ponositi, ali u žaru brobe, lako je da se zaneseš.“
O ponudi i dolasku u Liverpool:
„To je bila jednostavno jedna od onih ponuda koja se nemože odbiti. Nije postojao način kako da odbijem tako rijetku ponudu iako sam tužan što sam napustio Celtic.“Jock Stein-ova izjava nakon što je Kenny otišao:
„Da je kojim slučajem Kenny želio ostati u klubu, odbio bih svaku cifru vezanu za njega. Gdje sada da nađem igrača kao sto je on?“.13. Kolovoza 1977. Kenny Dalglish odigrao je svoju prvu utakmicu za Liverpool protiv Manchester Uniteda u Charity Shieldu. Utakmica je završila 0-0. Liverpoolovi navijači bili su uzbuđeni, ali i svjesni činjenice da mnogi Škotski igrači nisu uspjeli u Engleskom prvenstvu.
Daglishevi suigrači nisu bili „loši“. Ray Clemence je bio na golu, Phil Neal i Joey Jones su bili bekovi. Centarlne braniče činili su Phil Thompson i Emyln Hughes. Ispred njih sredinu terena držali su Ian Callaghan i Terry Mcdermott. Krilne pozicije okupirali su Ray Kennedy i Steve Heighway, dok su napad predvodili David Johnson i David Fairclough. Obećavajući mladi branič Alan Hansen čekao je na svoju šansu da zaigra za prvi tim.
Dalglish je svoju prvu ligašku utakmicu odigrao u gostima protiv Middlesbrougha u kojoj mu se priključio još jedan mladi Škot Souness na suprotnoj strani.
U istoj utakmici zabio je i svoj prvi gol, koji je opisan u The Liverpool Echo:
„Prvi gol na utakmici zabio je novopridošlo pojačanje Liverpoola Kenny Dalglish. Kakav samo početak Liverpoolove rekordne kupnje. Jimmy Case iznio je loptu na polovicu M'boroa a potom je porslijedio do McDeromtta, koji je gura u prazan prostor za Dalglisha. Igrači M'boro-a dizali su ruke signaliziravši ofsajd, koji nije postojao. Dalglishu je jedino preostalo da zaobiđe istrčalog golmana Platta i mirno privede akciju kraju. Bila je to perfektno izvedena akcija u 5 dodira i još bolja završnica.“Dalgilish je zabio u prve 4 utakmice i ostvario 7 pobjeda sa Liverpoolom u 11 susreta u ligi. Liverpool je držao 2 poziciju pred početak 12. kola 2 boda iza N. Foresta. Liverpool je izgubio 3 vezane utakmice i njihova promjenjiva forma, ubila je svaku nadu u osvajanje prvenstva.
Bob Paisley reagirao je u siječanjskom prelaznom roku i doveo Sounessa, kako bi pojačao i stabilizirao vezni red koji nije bio u idealnoj formi za odbranu naslova Europskog prvaka, kojeg su si zacrtali ako cilj pred početak sezone.
Na kraju su uspjeli u svom naumu i osigurali finale koje se odigravalo u Engleskoj na Wembleyu. Finale Europskog kupa prestavljao je sezonu iz snova za Kenny Dalglisha, koji je ujedno i postigao jedini gol na utakmici u 65. minuti protiv FC Bruges.
Dalglish je mogao da bude zadovoljan sa svojom prvom sezonom na Anfieldu. U 62 utakmice postigao je 31 gol, osvojiviši naslov Europskog prvaka, dok su izgubili finaleLiga kupa od N. Foresta sa 1-0. U ligi su završili kao drugi iza N. Foresta, koji je osvojio 64 boda.
U sezoni 1978/79 Liverpool je imao start iz snova. Postigli su 35 golova i primili samo 4, ostvarivši 10 pobjeda u 11 mečeva. Dalglish je postigao 10 golova uključujući i dva pogotka u pobjedi od 7-0 nad Tottenhamom, koja se i dan danas smatra kao jedna od najboljih utakmica odigranih na Anfieldu.
Dva tjedna nakon visoke pobjede nad Spursima izgubili su utakmicu prvog kola protiv Foresta sa 2-0, a potom odigrali nerešeno na Anfieldu. Ta utakmica je označavala i rani oprost od Europskog nogometa.
Rano ispadanje iz Europskog takmičenja nije poljuljalo samopuzdanje Liverpoolovih igarča. Nastavili su u dobrom ritmu i do kraja sezone izgubili samo dvije utakmice. Prvu u polufinalu kupa od Manchester Uniteda, a drugu ligašku od Aston Ville. Kenny Dalglish nakratko je nosio i kapetansku traku u odsustvu Emlyn Hughes, ali kako je smatrao da ju je ne zaslužuje, Bob ju je dao Phil Thompsonu. Liverpool je završio sezonu sa rekordnim 68 bodova (2 boda po pobjedi), i primili su 16 golova što je prestavljao ligaški rekord. Liverpool je osvojio naslov sa 8 bodova prednosti nad drugoplasiranim N. Forestom. Dalglish je postigao 21 gol, dok je drugi najbolji strijelac bio David Johnson koji je postigao 16.
Zbog svojih igara koje je demonstrirao Kenny je na koncu sezone osvojio i individualni naslov Igrača godine.
Iduće sezone Liverpool je ponovno ispao u prvoj rundi Lige prvaka. Ovaj put koban je bio Dinamo Tbilisi, ukupnim rezultatom 2-1. Nakon toga Liverpool je nastavio po starom, nizajući pobjede sve do minimalnog poraza 19. siječnja od strane Coventry Citya.
Liverpoolov glavni konkurent za naslov bila je ekipa Manchester Uniteda. Bitka se vodila sve do samog finiša sezone, kada je Liverpool osigurao novi naslov pobjedivši kod kuće Aston Villu sa 4-1.
Iduće sezone 1980/81 sezonu su završili kao 5, što je bio najgori poredak u proteklih 10 godina. Jedan od razloga tako lošeg završetka bila je i činjenica da Dalglish i Johnson jednostavno nisu zabijali golove. Kenny je odigrao 180 utakmica u nizu od kada se priključio Liverpoolu iz Celtica. Taj niz je prekinut u utakmici protiv Bradford Citya, kada biva povređen. Dalglish se mučio sa realizacijom nezabivši u 16 utakmica. S druge strane neuspjeh u prvenstvu nadohnadili su uspjehom u finalu Liga kupa protiv West Hama, pobjedivši sa 2-1, uz dva gola Kenny Dalglisha.
Svoje drugo Europsko finale, Kenny je odigrao na Parku prinčeva protiv Reala iz Madrida. Utakmicu je započeo od prve minute, iako prije toga nije odigrao niti minute u 5 prijašnjih utakmica zbog povrede. Liverpool je opet slavio s rezultatom od 1-0. Ovog puta u junaka se prometnuo Alan Kennedy.
U sezoni 1981/82 Kenny je postigao samo 13 golova u 42 meča. Njegov novi partenr u napadu Ian Rush postigao je 17 golova u 32 utakmice. Slab napadački učinak, bio je ipak dovoljan za novi naslov prvaka Engleske.
Kenny je bio glavni arhitekta sezone 1982/83. Od njegovih igara najviše je profitirao mladi Ian Rush koji je igra sa njim u paru, i zabio mnogo golova na račun Kennyevih asistencija. Liverpool je uzeo prvenstvo sa 82 poena, 11 više od drugoplasiranog Watforda. Kenny je bio izabran za igrača sezone od strane medija i igrača drugih klubova. Ova dvostruka nagrada značila je i bez dvojbe da se radi o najboljem Britanskom igraču svoje generacije, i da se o njemu priča u jednakom tonu kao i o Maradoni, Zico-u, Platiniu i Rummeniggeu.
Početak sezone 1983/84 obilježio je i odlazak Bob Paisleya sa klupe Liverpoola. Na njegovo mjesto ustoličen je Joe Fagan. Kenny je pod Joem zabio svoj 100 gol za Liverpool u remiju protiv Ipswich Towna. Sezona je završila na najbolji mogući način. Liverpool je u prvenstvu završio kao prvi ispred Southamptona, u Liga kupu je bio bolji od gradskog rivala Evertona, u ponovljenoj utakmici sa minimalnih 1-0. Dok je kruna sezone bila utakmica protiv Rome u Rimu na njihovom stadionu. Nakon prvih 90 minuta, rezultat je bio 1-1. Liverpool je poveo golom Phil Neal-a, a izjednačio je Roberto Pruzzo. Nakon dodatnih 30 minuta, rezultat se nije mijenjao i pristupilo se izvođenu penala. I tu je briljirao Liverpoolov golman Bruce Grobbelaar, sa svojim izvijanjem na liniju, natjeravši Romine igrače Bruno Contia i Francesco Grazinia na promašaje. S druge strane, nakon prvog promašenog penala Steve Nicola, precizni su bili Phil Neal, Graeme Souness, Ian Rush i Alan Kennedy. Bio je to treći osvojen naslov europskog prvaka Kenny Daglisha.
Zagonetni Škot bio je stroj za rušenje postavljenih rekorda. Pretekao je rekord Denisa Law-a postigavši svoj 15 gol u Ligi prvaka protiv Odense Boldkluba u drugoj rundi takmičenja. Odigrao je najviše utakmica u Ligi prvaka, u tom trenutku 54 i postigao više golova nego ijedan drugi Britanski igrač. Osvojio je 3 naslova prvaka Engleske, 4 Liga kupa i 3 europska kupa u 7 godina.
U prvoj utakmici sezone protiv Tottenhama u sezoni 1984/85 Fanagan povlači jedan pogrešan potez, a to je bilo izostavljanje Kennya iz udarnih 11. Kasnije je sam priznao da je to bila jedna od najglupljih njegovih odluka koje je počinio kao menadžer. Kenny je i po prvi put u karijeri zaradio tri utakmice suspenzije, nakon izravnog crvenog kartona protiv Benfice. Tjedan dana kasnije zabio je svoj posljednji 13 gol za reprezentaciju Škotske protiv Španije, čime je izjednačio rekord Denisa Lawa.
Tjedan dana prije velikog finala protiv Juventusa na Heyselu, Kenny je dobio poziv od tadašnjeg izvršnog direktora Peter Robinsona, koji mu je ponudio posao menadžera od iduće sezone. Kenny je prihvatio posao pod jednim uvjetom, da Bob Paisley bude pored njega po prvi put nakon 2 godine.
Liverpool je izgubio utakmicu finala Lige prvaka po prvi put u svojoj povjesti. Utakmica je zapamćena i po smrti 39 navijača Juventusa. Igrači Liverpoola vratili su se u englesku i usled medijskog ludila, prestavili su Kenny Dalglisha kao novog trenera Liverpoola. Za njega to nije moglo biti gore vreme, jer je situacija kluba bila nejasna zbog mogućeg izbacivanja iz Europskih takmičenja.
Glasnogovornik Smith obratio se novinarima: „Kenny se okreće menadžerskim obvezama po prvi put u svojoj karijeri, i mi imamo razloga vjerovati da će uspjeti u svom poslu. Mi osjećamo da imamo sposobnu osobu na terenu koji ima staru glavu na mladim ramenima.“
Nakon što je presica bila gotova, Kenny je produžio do tadašnjih pomoćnika Ronnie Morana i Roy Evansa, obećavši im da imaju siguran posao dokle god je on u klubu,učinivši njih dvojicu svojim iskusnim poručnicima.
Liverpool je tada bio izbačen iz Europe na neodređen vremenski period, a titulu engleskog prvaka prepustili su gradskom rivalu Evertonu. Kasnije se kazna oformirala u šest (6) godina izbacivanja Liverpoola i peto (5) godišnjoj zabrani svim engleskim klubovima. U jednoj noći dominacija engleskih klubova je prestajala postojati, i klubovima je trebalo dugo vremena da se ponovno vrate na prijestolje pobjednika Lige prvaka.
