Fascinantno kako ljudi idu gledati očiti LGBT glazbeni show (jer to je Eurosong dugi niz godina) i onda se čude LGBT izvođačima i pobjedi Švicarca. To je recimo identično ovom mom čuđenju količini homofobije na nogometnom forumu, valjda znaš kakva je publika u određenom kontekstu.
No zanimljivo je kako ljude više diraju muškarci u suknjama nego sudjelovanje ratnog agresora u tom natjecanju, što je realno najšokantnija stvar Eurosonga.
Glazbeno, pjesma Lasagne je skladateljski krajnje banalna. Refren se recimo sastoji od tri različita tona, od kojih jedan dominira. Odlično je izvedeno i strašno energično, ali mogu kompletno shvatit mali broj glasova drugih glazbenika i kritičara, osobito u konkurenciji s puno vokalno zahtjevnijim pjesmama, a i produkcijski kvalitetnije napravljenim. Kao što je bilo i prošle godine s onim Fincem koji je imao najbolji nastup.