Filmovi, serije, knjige i stripovi

[-marko-]

Jel gledao netko netflixov Dark? Ja sam pri kraju, odusevljen. 

[lfc]

Da, da.. Dark je jebačka serija.

[luigi]

Jel gledao netko netflixov Dark? Ja sam pri kraju, odusevljen. 

Prva sezona top, druga nije losa, treca je zivi uzas

[lfc]

Meni su vrh sve 3 sezone.

[-marko-]

Da, treca je bas slabija, moguce i razlog prestanka snimanja, ne bi me cudilo.

Ali odlicna mi je, tesko je snimiti toliko kompliciranu pricu i ne ispasti pretenciozan. Svakako preporuka.

Iako s trecom nisam jos gotov.

[luigi]

Preporuka za Devil's hour obzirom da vam se i Dark sviđa, slična tematika, nije loša

[boo razzer]

Gran Torino - Clint Eastwood (2008)

"The Ford Gran Torino earned its footnote in pop culture history when a ketchup-red 75 model with a white racing stripe was featured every week in the TV cop show Starsky and Hutch. The model shown here is an earlier vintage, 1972, and its owner's glory days would appear to be from around the same era. This is widower, retired car worker, military veteran and seething American patriot Walt Kowalski, played with grandstanding gusto and unfakable star quality by Clint Eastwood. (Eastwood also directs and produces.) Walt bought one of the Gran Torinos that he helped to manufacture - "right off the line" - but keeps it in pristine condition in the garage, while he rumbles around town in an old Ford pickup, glowering at foreign automobiles and their disloyal American owners.

We join the story as the ageing Walt has just lost his wife and, at the funeral, has to endure the supercilious homilies of a young priest (whose religion he tolerated for his late wife's sake) along with the insolence and lack of respect displayed by his smug grownup sons, both foreign-car owners, and their unspeakable teenage children. The neighbourhood has gone all to hell, too. The house next door is now owned by a Hmong family - a widespread South-east Asian minority - and Walt does not trouble to distinguish them from the Koreans he fought in the 1950s, of whom, we are later to learn, he despatched at least 13.
Walt is a racist; he is a resenter of the spooks, gooks and mooks, mentally lumped in with all the local criminals and gangbangers around town who are undermining decent values. The political becomes personal when Thao (Bee Vang), a shy, bookish teenage boy who lives next door to Walt is bullied by his thuggish cousin and no-good buddies into joining their gang. His initiation test is to bust into Walt's garage and steal his treasured Gran Torino. Sure enough, Thao's incompetent nocturnal raid triggers Walt's halogen security lights and Walt comes running with the M1 assault rifle he keeps cleaned and ready - keen to bring his score up to 14. The meeting of Walt and Thao is to change both their lives.

Eastwood's performance as Walt is a treat. No one could have animated the role like this and no one else could conceivably have got away with the racist tirades, reactionary arias and bigoted broadsides. He gets away with it because we know full well that he is eventually going to reveal that great big bruised and hurting heart-of-gold hidden under the faded grey T-shirt. Eastwood, at the age of 78, can carry off the essentially comic combination of elderly mannerisms and cowboy menace. He has his belt hitched up high like an old geezer and his short-sleeved shirt reveals his wrinkly elbows, and his long senior-citizen forearms. Yet there is something potent about his narrow-eyed gaze of righteous loathing, a facial tic perhaps learned originally by leaning into a telescopic gunsight; it's a crinkling of the eye muscles that also brings the corners of his mouth out into a silent snarl. When relaxed, and even smiling, his face resembles the one shown on his creased wedding photo: the one he had as a boy.

Very often, Walt communicates only in a soft growl, an inchoate version of the whispery-croaky threats and insults that are his stock in trade. There is a bravura moment when Walt rolls past in his pickup, just as black guys are threatening Thao's smart, feisty cousin Sue (Ahney Her), while she is out walking with a local white boy who ingratiatingly, and catastrophically, tries to affect gangsta style to placate them. The cranky old grandpa faces them down and even pulls a gun, then subtly establishes his psychological mastery of the situation by making it clear he shares the blacks' contempt for Sue's creepy pseudo-urban date: "They're not your 'bro', and I don't blame them!"


The politics of racial insult become even more complex when Walt takes Thao on a visit to his local barber in order to give him a masterclass in the friendly exchange of insults traditionally performed by this "polack" and "wop". When Thao tries it, the barber is furious and from nowhere produces a pump-action shotgun. The lesson is clear. Knockabout ethnic comedy is OK when it is performed by your white elders and betters.

Like its hero, this movie is a great big sentimental softie under its tough-guy persona. Still very conservative, though. The progressive revelation of this fact in a number of jolting plot transitions is a little tough to take. Finally, Walt makes a confession to this baby-faced priest and lovably admits to once kissing a lady who wasn't his wife and not paying his taxes: no mention of threatening people with guns and pistol-whipping a gangster, though. There is also the question of how Walt finally puts away his nasty attitudes to minorities and becomes a better person: I'm not sure I entirely buy this, and the transformation is questionable.

This is still an enjoyably big, brash, macho melodrama, saved from absurdity by Eastwood's cracking performance. It isn't his late masterpiece: I think his Iwo Jima movies fit that bill better. But it is almost certainly Clint Eastwood's final acting appearance: a must-see on that account if nothing else." - Guardian

Final Scene: Walk of Life - Dire Straits!

[boo razzer]

Malcolm u sredini

Jedna od dražih serija. Ovo je dokaz da je pamet često bolja od mišića.

[boo razzer]

Warriors (Ratnici podzemlja) 10/10



REDATELJ:Walter Hill
GLAVNE ULOGE:James Remar, Michael Beck, Dorsey Wright,David Patrick Kelly, Deborah Van Valken
burgh,Brin Tyler
TRAJANJE:90 minuta
GODINA:1979

Tihomir Polancec:

Prije više od dva tisućljeća,vojska grčkih vojnika
našla se izolirana i opkoljena usred Perzijskog zaljeva
tisuću kilometara od sigurnosti
tisuću kilometara od mora
tisuću kilometara okruženi neprijateljima…
Bila je to priča o hrabrosti…
…ovo je također priča o hrabrosti.

“Ratnici podzemlja” i grčka mitologija? Naravno – kao i mnoge stvari u današnjem, modernom društvu tako i ideja odnosno inspiracija za ovaj film vuče “korijene” iz grčke mitologije. Riječ je o “Anabazi” autobiografskoj priči antičkog pisca Ksenofonta u kojem je opisan pohod deset tisuća grčkih plaćenika na Artakserksa 401. godine prije Krista. Nakon pogibije grčkog vođe Kira (kao i “Warriorsi” u filmu i Grci vrlo rano ostaju bez vođe) zapovjedništvo preuzima Ksenofont koji Grke vodi natrag u domovinu probijajući se kroz obruče neprijateljskih vojnika. Neki povjesničari kažu da je Ksenofont taj put opisao dosta egoistično hvaleći i preuveličavajući sebe i svoje zasluge, a pomalo falsificirajući povijesne činjenice …

Inspiriran navedenim povijesnim događajem Saul Yurick napisao je roman “Warriors” koji je poslužio kao predložak za film. Scenarij su zajedničkim snagama napisali Yurick, David Shaber te Walter Hill koji je i redatelj filma. Hillu su “Ratnici podzemlja” bili početak uspješne serije. Nakon “Ratnika…” Hill je snimio “Južnjačku utjehu”, “Vatrene ulice”, “48 sati”, te “Lijepog Johnnyja”. Redatelj kasnije ponešto pada u formi (izdvojio bih podcijenjeni, ali vrlo dobri western “Divlji Bill” s Ellen Barkin i Jeff Bridgesom u glavnim ulogama).

Odabir glumaca za film nije bio previše stresan posao za redatelja i producente filma. Tadašnje velike filmske zvijezde nisu bile osobito zainteresirane za projekt. Mali budžet, relativno neafirmirani redatelj nisu bili preveliki mamac za njih. Jedini izuzetak su bile glasine oko angažmana slavom “Kuma” ovjenčanog Roberta De Nira.

No, ta kombinacija je brzo otpala. Glumačka ekipa sastavljena je od relativno nepoznatih glumaca. Ono što je iz današnjeg kuta gledanja (od premijere filma prošlo je skoro 33 godine) dosta iznenađujuće da osim Jamesa Remara (u filmu tumači Ajaxa; pravog no, lakomislenog i brzopletog “fightera” koji baš zbog tih svojih osobina bude uhićen; njega smo imali prilike ove  godine gledati u Oscarima nagrađenom Tarantinovu “Odbjeglom Djangu“, a posljednjih je godina poznat kao otac “najhumanijeg serijskog ubojice” u povijesti – Dextera Morgana), te Davida Patricka Kellyja (u filmu glumi manijaka koji je “upucao” Cyrusa te složio “frku” Ratnicima; glumio kasnije i s Arniejem u “Commandu” te u “Vrani”,”K-Paxu”,”Malcolm-X…”) ostali glumci u filmu nisu uspjeli kapitalizirati uspjeh “Ratnika podzemlja”, te su se više-manje izgubili u filmovima B-produkcije i ne pretjerano kvalitetnim televizijskim serijama.

Kako bi se bolje objasnila popularnost, uvjerljivost i autentičnost “Ratnika…” treba spomenuti i neke zanimljivosti za vrijeme i oko snimanja samog filma. Hill je inzistirao na određenim lokacijama kako bi film bio što autentičniji, no neke od tih lokacija su bile na teritoriju određenih skupina. Uličnih “vojski mraka”. Nizom kompromisa i dogovora uspio je snimiti dijelove filma na spomenutim lokacijama što je rezultiralo i sudjelovanjem stvarnih pripadnika uličnih bandi u realizaciji filma. U jednom dijelu snimanja kamione s opremom te dijelove ekipe osiguravala je skupina građana pod imenom “The Mongrels“. Cijena? 500 dolara dnevno. Na Coney Islandu domu “Warriorsa” je također bilo zanimljivo; tamošnji teritorij je bio pod nadzorom bande imenom “The Homicide”. Pripadnici bande bili su protiv ideje da se tamo šetaju pripadnici drugih skupina. Bez obzira ne to što je riječ o filmskoj,  dakle fiktivnoj ekipi. Kompromis je postignut tako da se oznake “Warriorsa” nose isključivo za vrijeme snimanja. Niti sekunde više. U uvodnoj sceni sastanka u Bronxu su angažirani pripadnici “vojske noći”. Navedeni detalji doprinijeli su uvjerljivosti filma, te su dio razloga zašto “Ratnici…” i danas imaju kultni status.

“Što znaš o Cyrusu ?”
“On je jedan jedini. Najveći.”

Cyrus je poslao glasnika. Devet ljudi. Bez oružja. Mjesto sastanka: Bronx. Razlog?  Okupljanje predstavnika svih relevantnih uličnih bandi (postoje i oni koji poziv nisu dobili npr.”Siročići” s kojima “Warriorsi” imaju bliski susret na početku povratka kući). Cyrus ima plan. Subverzivan i anarhistički. Želi da se pripadnici “vojske noći” ujedine i preuzmu kontrolu nad gradom. “CAN YOU DIG IT ?”

Ali kao što svaka revolucija “jede” svoju djecu tako je i s ovom; Cyrus je ubijen, za ubojstvo su okrivljeni Warriorsi….
Redatelj nas u film uvodi fenomenalnom glazbom i prikazom djela bandi koje dolaze na sastanak. Nakon sastanka u fokusu su  “Warriorsi” koji postaju lovina kako za kolege tako i za policiju. Njih osmero (deveti, Cleon vođa pada odmah nakon ubojstva Cyrusa) kreću u pustolovinu života. Često se taj njihov put spominje kao svojevrsna metafora odrastanja. Djelomično, ali samo djelomično to je točno. Većim dijelom ovo je priča o preživljavanju na ulici. U filmu je to preživljavanje prikazano dosta ekstremno (neki članovi “Warriorsa” ginu na putu kući), no bit stvari je pogođena i dojmljivo prikazana. Ulica, njen kodeks i pravila ponašanja su velika, najveća škola za naše junake. Redatelj je likovima iz filma pristupio, te ih “ocrtao” na objektivan i realan način; u redu dečki, (da ne zaboravimo tijekom povratka kući”Warriorsima” se pridružuje i jedna djevojka) jesu članovi bande i nisu bezgrešni (ha, tko je bez grijeha nek baci kamen prvi), no on ne moralizira niti ga zanimaju razlozi zbog kojih su se članovi skupine odlučili na ovakav način života. Kao članovi “Warriorsa” imaju jedni druge te je njihova uzajamna lojalnost te pripadnost grupi čvršća nego odnosi i veze u nekim obiteljima.

Svijet koji je prikazan u “Ratnicima podzemlja” običnom je (iako je vrlo diskutabilno što je danas, ali i u vrijeme nastanka filma znači izraz “običan čovjek”) čovjeku nevidljiv i nepoznat. No, on postoji i ima svoja pravila. Ikonografija i dizajn “vojske mraka” su sjajno napravljeni. Od odjeće od fizičkog izgleda članovi bandi izgledaju vrlo živopisno i autentično (piscu ovih redova najupečatljiviji su “Baseball furies”; redatelj Hill ih je prema vlastitoj izjavi kreirao nadahnut ljubavlju prama baseballu i rock grupi “Kiss”).

Film je ispunjen scenama koje se pamte. Ulični obračuni spadaju u sam vrh akcijskih scena. No, jedna od najdojmljivijih scena je ona kojom je redatelj prikazao i dotaknuo samu esenciju filma. Ta scena nije akcijska. Novi vođa “Warriorsa” Swan i njegova slučajna družica Mercy sjede u vagonu podzemne željeznice koji juri prema Coney Islandu. Na stanici ulaze dva ušminkana para, te sjedaju nasuprot našim junacima. S prezirom, nelagodom i strahom gledaju na Swana i Mercy te ubrzo silaze. Oni ne znaju, ali gledatelj zna; naši premoreni i prljavi junaci su u jednoj noći doživjeli i preživjeli više nego što parovi koji su izašli u cijelom životu.

Napetost u filmu je prisutna cijelim trajanjem, scene obračuna “Warriorsa” sa ostalim bandama su briljantne (tuča u wc-u podzemne željeznice je snimana pet dana), a soundtrack filma nezaboravan. Svaki njegov dio ostaje vječni podsjetnik na izvrsne scene filma. “Ratnici podzemlja” su film redatelja koji ima ideju, stil i viziju kako tu ideju provesti u odličan film. I to uspijeva. Cijelim trajanjem pustolovine zvane “Ratnici podzemlja”.

“Kada vidimo ocean, mi “Warriorsi” smo kod kuće…Na sigurnom.”

[mihovil]

Cemu ovo? Imalo bi mi smisla da napises svoju recenziju, das neko svoje misljenje ali cemu kopiranje necije tude recenzije?

[boo razzer]

Cemu ovo? Imalo bi mi smisla da napises svoju recenziju, das neko svoje misljenje ali cemu kopiranje necije tude recenzije?

Nema nekog posebnog povoda..
Već se sjetio odličnog filma, i našao na netu odličnu recenziju i stavio je.
Ja ne bih mogao napisati bolje , pa eto..
Drugi put ću napisati za neki romantični film.
OK?

[boo razzer]

Na stranu ove humoristične serije kojih ima zaista odličnih, meni je True Detective - Sezona 1 najbolja serija svih vremena.

True Detective Sezona 1



Od uvodne špica, pjesmi i soundtracka, scene propalog i prokletog, isprana fotografija…
Navukao sam se nakon prvih dvadeset sekundi.
Rustin Cohle. Dora Lange. Kralj i kruna. Močvara, šuma, bijeda i pustara.
U ovoj se seriji uživa svim osjetilima: gluma, omamljujući kadrovi Louisiane, glazba, T Bone Burnett. Sve je tu.
Sjebani i tragični likovi, sivilo i siromaštvo, prekrasni pejzaži i ljepljiva atmosfera, južnjački naglasak i policijski sleng.
Dobar je i Woody, ali McConaughey… Heavy shit.
Savršena gluma.
Reggie Ledoux – ma je li itko ikada smislio bolje ime fikcijskog lika? Poslušajte samo kako se kotrlja jezikom, lijeno kao bayou američkim jugom…
Spori tempo, i onda onih šest minuta na kraju četvrte epizode! Moćno i prekrasno, ostavilo me bez riječi i daha.
Bilo je prigovora na stoput prožvakane motive – tragedije, misterije i antijunaci – no što može biti primamljivije? (Anti)junakinje? Ma molim te!
 A ona scena kad Rust i tad već propali propovjednik razgovaraju, mogao bih ih slušati zauvijek.
Čak i epizodne uloge su za pamćenje: Brad Carter kao Charlie Lange i uvijek genijalni Paul Ben-Victor, genijalno.
Gledanje serije u tempu kojim se originalno prikazuje i iščekivanje sljedećeg tjedna nosi dodatne čari.
Slatko je, a ne možeš dobiti sve odjednom.
Možeš vrtiti iznova na ekranu, i u glavi, zamišljati i igrati se idejama… ima to svojih prednosti. I mana.
S prevelikim sam uzbuđenjem čekao zadnju epizodu.
Onako kao kad ideš na prvi dejt sa curom.
Žmarci i velika očekivanja i što ako se razočaram?
Kad je epizoda završila, nisam u prvi čas mogao skupiti dojmove u glavi.
Prethodno apsolutno uvjeren da će glavni junaci skončati drugačije, proživljavao sam neko vrijeme kognitivnu disonancu. Trebalo mi je kratko da se disonanca razriješi, priznajem.
I nisam shvaćao zašto pola interneta tjednima pizdi oko nečeg što su si ionako, vođeni prevelikim uzbuđenjem i valjda naučenim predvidljivostima, bili naopako zacrtali.
Tada, sljedeće jutro, a i sad, kad sam ponovno odgledao cijelu sezonu pogotovo, jasno mi je.
Da je sve sjajno napisano.
I savršeno jasno.
I sve je na svome mjestu.
Kako treba.
Baš sve.

[boo razzer]

Za Božićne blagdane najviše volim gledati Sam u kući.

[Gerro]

Ste gledali novog Gladiatora? Ja se predomisljam dal se isplati ili ne, vidim da su im recenzije uzas, a veliki sam fan Gladiatora prvog djela..

[mascherano]

Ste gledali novog Gladiatora? Ja se predomisljam dal se isplati ili ne, vidim da su im recenzije uzas, a veliki sam fan Gladiatora prvog djela..

Ako ćeš ga gledati kao odvojen film, ne kao nastavak, onda može proći, neka ocjena 6.5/10. Nije loš za ubiti prohladnu zimsku večer.

Ako ćeš ga gledati kao nastavak prvog dijela, bolje ti pogledati dvije epizode Očajnih kućanica, bezveze odrađeno.