Liverpool > Povijest kluba
Biografije Liverpoolovih Menadžera
Luis Garcai:
GEORGE KAY
George Kay rodjen je 21.09.1891 u Manchesteru, klubu je pristupio 06.08.1936 I pritom tim vodio u 257 utakmica, pri cemu je ostvario uspjeh osvajanja naslova prvaka engleske u sezoni 1946/47, umro je 18.04.1954.
George Kay-u je bilo 44 godine kad je napustio klupu Southampton-a I dosao na klupu Liverpool-a, u svibnju 1936. Kay je rođen u Manchesteru i igrao je za lokalni klub Eccles, prije nego se pridružio Bolton Wanderers-ima 1911 godine. Tu se zadrzao veoma kratko prije nego je otputovao u Irsku da zaigra za Belfast Celtics, u klubu u kojem je bio prvi englez postavljen za kapetana. Nakon prvog svjetskog rata, nakon sto se prvenstvo ponovno nastavilo George Kay se pridružio West Ham United-u i bio je njihov kapetan u prvom FA Cup finalu koje se odigralo na Wembley 1923 godine (te godine sudac je bio David H. Asson). Hammersi su izgubili taj dan od bivseg George-ovog kluba Boltona, isto tako zavrsili su kao drugi iza Notts County-a u tadasnjoj drugoj ligi.
iz igrackih dana provedenih u WHU
1927 godine Kay se preselio u Stockport County kao igrač, a zatim I u Luton Town, u početku kao igrač-trener 1928 godine, da bi sledece godine oprostio se od nogometne karijere I postao menadzer u svojoj 38 godini. Na klupi Lutona zadrzao se do kraja sezone 1930/31 prije nego sto je bio privučen mogućnošću treniranja kluba u visem rangu takmicenja, Southampton. Sveci koji su osvojili prvenstvo Trece lige (Jug) 1922 godine, bili su zeljni osjetiti uspjeh, ali u punih pet sezona koliko je George Kay proveo na Dellu, klub nikad nije napravio neke vece uspjehe niti je zavrsavao u gornjem dijelu tabele, završavavši na 14., 12., 14., 19. i 17. mjestu. Bez obzira na neuspjeh Kay je bio poštovan od strane igraca I uprave I nije se bojao isprobati nove ideje. Također je bio iskusan i vjerojatno zbog svih tih kombinacija svojih osobina privukao je paznju Liverpool-a. Celnici kluba su mu pristupili tek kada se znalo da on vise nece biti menadzer Svetaca.
Kay je bio samo nekoliko godina na Anfieldu prije nego sto je zapoceo drugi svjetski rat, a s njim su bile okoncane I mnoge nogometne karijere. Kada je rat zavrsio, klub se odlucio na neobičan korak uputivsi se na turneju po Sjevernoj Americi i Kanadi. Sasvim je vjerojatno da je George Kay je bio pokretač ovog putovanja, sigurno je smatrao da ce tadasnjim igracima dobro doci promjena klime I hrane u djelovima koji nisu bili “zarazeni” ratom te tako im pomoci u sklopu rehabilitacije. Uveo je tabelu kazni za nepridrzavanje pravila ... 10 utakmica na raznim pozicijama između 12. svibnja i 11. lipnja ... ali čini se da je sve to dalo truda jer su mnogi docekali sezonu u daleko boljem fizičkom stanju nego mnogi njihovi konkurenti. Liverpool je te godine isao po prvo poslijeratno prvenstvo te 1947 godine, sto bi ujedno oznacavalo I kraj crne serije od 24 godine bez naslova prvaka Engleske.
Liverpool, Manchester United, Wolverhampton Wanderers i Stoke City su bili u mogućnost osvajanja naslova kako je sezona dosezala svoj vrhunac. Liverpool-ova poslednja utakmica te sezone bila je protiv Wolvesa na Molineux-u. Domaćini su imali 56 bodova, gosti 55. Liverpool je morao pobjediti ... a onda čekati i nadati se. Redsi su odradili svoj dio posla, pobjedivsi sa 2-1, a ostali rezultati su im isli na ruku i tako su postali prvaci nogometne lige po 5. put. To je bio George Kay-ve najljepši trenutak kao nogometni trener.
Jack Balmer i Albert Stubbins su bili znacajni golgeteri pod vodstvom Kay-a, ali klub se vise nije priblizio mogucnosti osvajanja niti jedne titule. Najbliže tome bilo je 1950 godine kada su dosegli finale FA kupa po drugi put u svojoj povjesti I prvi put nakon 36 godina. Nažalost, veliki dan na Wembleyu završio je razočaranjem I porazom od Arsenala 2-0 (strijelac oba pogotka bio je Lewis), klub koji će nanijeti više jada Liverpool-u u godinama koje dolaze, kada su u pitanju trofeji.
Albert Stubbins
George je otputovao u London i vodio tim u toj utakmici, ali vec tad se dalo naslutiti da ga zdravlje polako izdaje. Bilo je jasno da više nemoze obavljati funkicju menadžera u klubu. Menadžersku karijeru okončao je u siječnju 1951 godine nekoliko mjeseci prije njegovog 60. rođendana, boreći se svom snagom I hrabrošću protiv svoje bolesti, ali umro je tri godine kasnije u Liverpoolu, 18. travnja, 1954.
Tokom svoje karijere u klub je doveo nekolicinu mladih igrača poput Bob-a Paisley-a kojeg je doveo bez oštete iz Bishop Auckland-a, kao I buducu legendu kluba Billy Liddella.
Njegovu smrt prokomentirao je I Liddell iskazavši čast bišem menadzeru: “Ako je ikad ijedan čovjek dao svoj život za klub, George Kay je to uradio za Liverpool”.
Bob Paisley Billy Billy Liddlell
Luis Garcai:
DONALD "DON" WELSH
Donald Don Welsh rodjen je 25.02.1911 u Manchesteru, svoje najbolje igracke dane proveo je u Charlton Athleticu, a kao menadzer trenirao je nekoliko klubova, niti jedan sa previse uspjeha, na klupu LFC dosao je 05.03.1951 I na klupi je proveo sveukupno 232 utakmice, umro je 1990 godine u dobi od 78 godina.
U ožujku 1951 Liverpool je uspio uvjeriti Don Welsh-a da se preseli sjeverno od južne obale gradića Brighton I da zamijeni George Kay, koji je umirovljen zbog zdravstvenih razloga dva mjeseca ranije. Don je već bio poznat u gradu, jer je bio popularan gostujuci igrač za Liverpool FC. 1943-1945 tijekom Drugog svjetskog rata, bio je povezivan sa Liverpoolom koji ga je htio za menadzera, ali zahtjev je bio odbijen od strane poslodavaca Charlton Athletica koji su odbili to dopustiti. Sredinom 30-ih godina Don je uzivao u svojim najboljim igrackim danima tada na The Valley-u. Bio je inspiracija za uspon kluba iz juznog Londona osvojivsi Trecu ligu(Jug) 1935, zavrsivsi kao drugi u Drugoj ligi iza prvaka Manchester United 1936 godine, a zatim završivši kao drugi u elitnom razredu iza prvaka Man. Citya godinu dana kasnije. To nije bila slučajnost sto je Charlton završio 4. i 3. u dvije sezone koje su prethodile Drugom svjetskom ratu. Nakon rata, Charltonov uspjeh u ligi je opadao, ali im Don pomogao dostici finale FA kupa 1946 godine i 1947 godine, takodjer dobio je medalju pobjednika nakon sto su dobili nakon produzetaka Burnley 1947 godine. Strelac jedinog gola bio je Chris Duffy u 114 minuti.
Don proslavlja svoj najveci igracki uspjeh, osvajanje Fa Cupa
Sa zavrsetkom igracke karijer, Welsh je započeo svoju menadzersku karijeru u Brighton & Hove Albion u studenom, 1947. Tada mu je bilo 36 godina. To nije bila sjajan početak. Brighton je završio na dnu Trece divizije (jug) na kraju sezone 1947-48, ali nije automatski ispao iz lige, no njihovi rezultati sledecih godina su bili veoma siromašni. Brighton se donekle oporavio i zavrsio na 6. i 8. mjestu u sljedeće dvije godine prije nego što je Liverpool zatrazio njegove usluge.
slika iz ratnih dana naseg bivseg trenera i igraca (Welsh lijevo, Busby sredina)
Don Welsh imenovan je menadžerom Liverpoola 5. ožujka 1951, ali je morao rijsiti neke stvari sa bivsim poslodavcima prije nego sto je pozvan na svoj prvi sastanak odbora u Liverpoolu 21. Ožujka 1951 godine. Tim je prvi put vodio u nekoj utakmici 23. ožujka. (Slično kao i Bill Shankly koji je imenovan od strane Liverpoola na 1. prosinca 1959, ali nije učinkovito mogao preuzeti ulogu menadžera u Liverpoolu do dana 14. prosinca). Nažalost, Donov Liverpool u sledecih par sezona ostvarivao je prosjecne rezultate. Doba kada je tandem Balmer / Stubbins harao travnjacima u Engleskoj uskoro je dosao kraju i tim se previse oslanjao na Billy Liddell-a, koji je postao toliko važan i utjecajan da su neki navijači dali nadimak klubu "Liddellpool" u njegovu čast. Ali čak i Liddell nije mogao zaustaviti posrtaj tima koji je u sezoni 1953/54 zavrsio na dnu sa samo 9 pobjeda i 28 bodova.
Menadžeri su tada imali vise mogucnosti da zadrze svoj posao pa tako i Welsh koji je izbjegao otkaz, ali klub se u sledecoj sezoni nije uspjeo vratiti u elitni razred, zavrsivsi sezonu na 11 mjestu 1955 godine u sezoni koja je ukljucivala ponizenje i strasan poraz 9-1 od buduceg prvaka Birmingham Citya . Don Welsh je potrošeno mnogo novca u to vreme, puno je otislo na igrače koji su ili prošli svoje najbolje igracke godine ili nisu pokazali svoju najbolju formu kakva se ocekivala od vecine njih. Uprava je vjerovala da je promjena potrebna i Welsh je bio smjenjen pred kraj sezone 1955-56. . Tada je usao u povjest kao prvi trener koji je bio smjenjen sa duznosti. Liverpoola je sezonu završio na 3 mjestu pod vodstvom novog menadzera Phil Taylor.
Phil Taylor prdvodi nas u finalu FA Cupa kao kapetan protiv Arsenala 1950
Nakon što je napustio Liverpool, Don je postao carinik na zapadu zemlje, dok se ponovno nije javila draž nogometa te ga vratila natrag u menadzerske vode, ovaj put u Bournemouth u novoosnovanom klubu neposredno pred početak sezone 1958 -59. Nakon dvije prosjecne sezone( završili su kao 12. i 10.), smijenjen je u veljači 1961 nakon niza loših rezultata. Nakon toga kratko je vodio Wycombe Wanderers između srpnja 1963 i studenog 1964 prije povratka u klub, gdje je postigao najveci uspjeh kao igrač, u Charlton Athletic gdje je postao član njihovog administrativnog osoblja.
Don Welsh nije bio uspješan kao menadžer Liverpoola, koliko god je on to zelio postati i vratiti se na dane slave Georga Kaya. 50 desetljece nije bilo dobar period za Liverpool Football Club, osim dostizanje finale Cupa na početku i imenovanjem Bill Shankly na kraju. Možda je Donald Welsh bio kriv čovjek u krivo vrijeme? Nažalost, klub je bio u gore stanju kad je otišao, nego kad je došao i sljedeći i sledece imenovanje je bilo presudno. Liverpool je odlučio držati stvari 'u obitelji "i okrenuo se bivšem kapetanu Phil Taylor-u, koji se oprostio od igracke karijere nakon ispadanja iz lige 1954, ali je ostao u klub u ulozi trenera.
Luis Garcai:
PHIL TAYLOR
Phil Taylor rodjen je 18.09.1917 godine u Bristol-u, na klupi Liverpool.a debitovao je 18.08.1956, i vodio je Liverpool kroz 150 uitakmica u kojima je ostvario 76 pobjeda, 32 neresen, i 42 poraza, godina smrti se ne navodi.
Phil Taylor je uglavnom poznat kao jedini Liverpool-ov menadzer koji nikad nije vodio klub u Prvoj ligi. Taylor je bio povezan sa Liverpool Football Club preko 20 godina, kada je bio zamoljen da nasledi Don Welsh-a na kraju sezone 1955-56. Rođen je u Bristolu, je bio englski skolski reprezentativac prije nego sto je poceo sa igranjem za neki od gradskih klubova (Rovers) prvo amaterski, a kasnije i profesionalno. Bio je potpisan od strane Liverpoola u ožujku 1936 godine za 5,000 funti, sto u to doba nije bilo malo za 18 godisnjeg igraca.
Odmah je postao prvotimac, Phil-ova profesionalna karijera bila je nakratko prekinuta zbog Drugog svjetskog rata, kao što je to bio slucaj za mnoge njegove suvremenike. No, dok su mnoge njegovi kolege bili prestari da igraju opet, kada je rat zavrsio, Phil je bio relativno mlad i sa svojih 27 godina mogao je pruziti jos mnostvo dobrih igara. Njegov je najbolje razdoblje neposredno nakon rata, kada je osvojio prvenstvo sa Liverpool-om (1947) I igrao u finalu FA kupa (1950). Njegove tri utakmice sto je odigrai za Englesku takodjer su bile iz perioda u sezoni 1946/47. On je bio solidan i pouzdan centralni branic i prvi izbor kada je trebalo zamijeniti Jack Balmer-a kao kapetana kluba.
Dobar igrac neznaci d ace biti I dobar menadzer. Phil je imao dvije godine iskustva kao pomocni trener u Liverpoolu prije nego što je pozvan da preuzme ulogu menadžera, ali ovo je bio potpuno drugačija odgovornost. Ponekad ljudi su 'previše fini da bi bili menadžeri', sto je upravo oznacavalo Phila jer nije imao potrebnu drskost I ostrinu prema igracima, a I samoj igri. Možda ne toliko u 5 deceniji 19 stoljeca koliko se to ocekuje u danasnje vrijeme, ali to se moze primjeniti na Phil-u. Možda mu je bilo teško se maknuti od igrača jer je bio na istoj razini sa njima I nije bilo prostora ni vremena da napravi korak vise? Bez obzira na razloge, Phil se tesko snalazio pod pritisakom da Liverpoola vrati natrag na vrh I to je na njega djelovalo gotovo nepodnosljivo.
Po dolasku odmah je u klub doveo novog golmana Tommy Younger i napadaca Johnny Wheeler-a, koji je premješten u vezni red ubrzo nakon njegova dolaska.
Johnny Wheeler
Osvojeno 3 mjesto u sezoni 1956/57, kao i 4 mjesto po zavrsetku sezone 1957/58 možda su zadovoljavajuća u nekim drugim klubovima, ali ne I u Liverpoolu, gdje je imenovan imenovan novi predsjednk kluba Tom (TV) Williams koji je imao ambicije da zasigurno nadmaši neke od svojih prethodnika. Iako je Taylor-ova pozicija bila uzdrmana do 17. studenoga 1959, sumlja se da je je njegov otkaz ubrzalo ranije sramotno ispadanje iz FA Cup od strane amaterskog kluba Worcester City ranije iste godine.
slika na kojoj se nalaze tadasnji predsjednik John Smith, Bob Paisly i nekadasnji predsjednik TV Williams (desno)
Taylor je priznao da je "pokusaj vracanja Liverpoola u prvu ligu, za njega se pokazalo previše, kao prevelik zalogaj." Nakon 23 godine provedenog u klubu Phil Taylor je progovorio za Liverpool Daily Post o svojoj odluci: "Bez obzira koliko veliko je bilo razočaranje za predsjednika kluba na naš neuspjeh da se vratimo natrag u prvu ligu, nije bilo vece od moga. Ja sam to nacinio mojim osobnim ciljem. Ostavio sam srce pokusavajuci i trudio sam se svom svojom energijom koju sam mogao sabrati. Takva težnja ipak nije bila dovoljna i sada je došlo vrijeme da predam nekom drugom palicu I nadati se da on moze učiniti bolje od mene. "
Phil Taylor se odlucio zauvjek odmoriti od nogometa, postao je prodajni predstavnik za neko vrijeme. Zaista je bila steta sto stvari nisu isle najbolje za njega, ali postignuce koje je napravio kao uspjesan igrac za klub uvijek ce biti teško slijediti I na poziciji menadzera. Čin koji je pratio napustanje klupe Phil Taylora zauvjek će promjeniti sudbinu Liverpoola I bit će zapisana kao najveći događaj u prekretnici Liverpool Football Club-a dovijeka.
Luis Garcai:
BILL SHANKLY
William (Bill) Shankly, sin John i Barbara Shankly, rođen je u rudarskom naselju Glenbuck u Škotskoj 2. rujna 1913. Bill je imao četiri braća (John, Bob, Jimmy i Alec) i pet sestara (Netta, Elizabeth, Isobel, i Barbara Jean).
Iako većina muškaraca koji su živjeli u selu radili su kao rudari, John Shankly je bio krojač. Ljudi koji su zivjeli u Glenbuck-u bili su strogo vezani za trgovinu i zajedništvo i za vrijeme njegove mladosti Bill Shankly je razvio socijalistička uvjerenja. "Socijalizam u koji ja vjerujem nije stvarno politički. To je način življenja. To je humanost. Verujem da jedini način da živimo je kroz uspješan kolektivni napor, sa svima koji rade jedni za druge, svi pomažući jedni drugima , i svatko ima udio u nagradama na kraju dana.’’
Bill Shankly-eva majka Barbara je bila jako zainteresirana za nogomet. Njezina dva brata, Robert Blyth i William Blyth, preselili su se u Englesku da bi igrali profesionalni nogomet. Kasnije obojica su bili ukljuceni u nogometnu upravu, Robert je imenovan predsjednikom Portsmouth FC-a, a William je bio direktor Carlisle United u kojem je bio mnogo godina.
Shankly je napustio školu kao četrnaestogodišnjak i sa drugim dječacima odlazio je raditi u rudnik Glenbuck. Kao što je kasnije podsjetio: "Moja plata neće biti više od dva šilinga i šest penija na dan. Moj posao je bio isprazniti pune kamione kad izađu puni ugljena i poslati ih nazad dolje Nakon oko šest mjeseci rada, posao koji je bio aktivan, ali ne i težak, znao bi otići do dna jame. Rudnici ugljena i jame su prva mjesta koja su imali struju, prije nego što su ih ljudi uveli u svoje kuće, dubine jama su bile kao Piccadilly Cirkus. Prvo bih pomaknuo puni kamioni i stavio ih u kavez, a zatim bi preuzeo prazni kamioni i odvezao bi ga do mjesta utovara.
Shankly je karijeru počeo igrajući nogomet za Cronberry Eglinton. 1932 godine jedan skaut koji radi za Carlisle United, primjetio je igre mladog Billa i dogovorio mu prijelazak u klub.. Kao i svoja četiri brata, John Shankly, Bob Shankly, Jimmy Shankly i Alec Shankly, Bill je sada bio profesionalni nogometaš. Unatoč što je bilo manje od 1000 stanovnika, selo je proizvelo oko 50 profesionalnih igrača u periodu od 60 godina.
Shankly bio je premješten u Preston North End za £ 500 1933 godine. A antialkoholičar, nepušač i fitness fanatik, ovaj vrlo energični 20 godišnjak, formirao je partnerstvo s velikim međunarodnim bivšim igračem Engleske, Robertom Kelly-em. U sezoni 1933-34 Kelly i Shankly pomogli su klubu ući u Prvu Diviziju.
Bill kao igrac PNE
Kelly, sada u dobi od 41 godine, smatrali su ga previše starim za prvu ligu i dozvoljeno mu je da postanu igrač/menadzer u Carlisle United. Za Preston je potpiso još jedan veteran, Ted Critchley, zamijenivši Kelly-a. Ostali igrači koji su dovedeni te sezone uključivalo je i Jimmy Maxwell (Kilmarnock) i Jimmy Dougal (Falkirk). U sezoni 1934-35 Preston je zauzeo 11 mesto u prvenstvu. Maxwell, koji je igrao centralnog napadača, bio je vodeci golgeter kluba sa 26 postignutih golova u prvenstvu i kupu.
Sljedeće sezone Preston North End nagovorio je Škotskog internacionalca Tom Smith da se priključi klubu. Ostala pojačanja te godine uključivali su braću Hugh O'Donnell i Francis O'Donnell, iz Celtica.
U sezoni 1935-36, Preston je završio 7 u ligi. Jimmy Maxwell je opet bio najbolji strijelac sa 19 postignutih golova u svim natjecanjima. Shankly, snažno krilo polako je izrastao kao najvažniji igrač u timu. On je rijetko propuštao utakmice i pomogao je Preston North End-u doseći finale 1937 FA Cup-a protiv Sunderlanda na Wembley-u. Francis O'Donnell zabio je jedini pogodak za PNE, ali Raich Carter u top formi pomogao je Sunderland-u postigavši tri gola.
Na početku iduće sezone, Preston je potpisao dva važna pojačanja. U rujnu 1937 godine Preston kupuje krajnje cjenjenog napadača George-a Mutch-a iz Manchester United za 5000 £. Sljedeći mjesec Robert Beattie vičan povučeni napadač, stigao je iz Kilmarnock za naknadu od 2500 £. Oni su se pridružili kolegama Škotima Bill Shankly, Jimmy Dougal, Andrew Beattie, Jimmy Maxwell, Tom Smith, Hugh O'Donnell, Francis O'Donnell i Andrew McLaren-u.
U sezoni 1937-38 Preston North End (49 boda) osvojio je 3 mjesto u prvoj diviziji iza Arsenala (52) i Wolverhampton Wanderers (51). Preston je imao još jednu uspješnu sezonu u Fa Cup-u 1937-38 godine. Preston je pobjedio West Ham United u trećem pretkolu hat trickom George Mutch-a. Mutch je također postigao golove protiv Leicester Cityja u četvrtom pretkolu, te je u polu-finalu kada je Preston dobio Aston Villa-u 2-1.
U FA Cup finalu Preston je igrao protiv Huddersfield Towna. To je bilo prvi put da je cijela utakmicu prikazana uživo na televiziji. Čak i tako, daleko je više ljudi gledalo utakmicu na stadionu jer je samo oko 10.000 ljudi u to vrijeme imalo TV. U prvih )= minuta nije bilo pogodaka i igrali su se produžeci. U posljednjoj minuti nadohnade vremena, Bill Shankly je sjajno uposlio u sesnaestercu George Mutch-a. Alf Young Huddersfield-ov središnji branič srušio ga je s ledja, a sudac je bez oklijevanja pokazao na penal.Mutch je prilikom starta bio povrijeđen i iznešen sa terena, ali se nakon ukazanog tretmana vratio na teren i izveo penali, lopta je zavrsila pod prečkom. To je bio jedini gol na utakmici i Shanklyjei osvojio pobjedničku medalju.
Bill kao igrac osvaja FA cup
Shankly je imao prekrasnu sezonu i 9. travanja 1938 osvojio je svoj prvi međunarodni trofej kad je igrao za Škotsku protiv Engleske na Wembley. Također u škotskoj reprezentaciji igrali su I usigrači iz Prestona, George Mutch, Andrew Beattie, Tom Smith and Francis O'Donnell. Škotska je pobijedila sa 1-0 golom Mutch-a. Kasnije te sezone, druga dva igrača Prestona, Jimmy Dougal i Robert Beattie, pozvani su da igraju za Škotsku..
Shankly je takodjer igrao za Škotsku protiv Sjeverne Irske (listopad, 1938), Walesa (studeni, 1938), Mađarske (December, 1938) i Engleske (April, 1939). Shankly-eva međunarodna karijera bila je prekinuta početkom Drugog svjetskog rata. Igre u nogometnim ligama bile su ukinute ili ograničene(utakmice su se smjele igrati izmedju klubova u radijusu od 50 kilometara udaljenosti) . Međutim, klubovi su podijeljeni u sedam područjakako bi se igre mogle nastaviti. U sezoni 1940-1941 Preston North End-u bilo je potrebna pobjeda protiv Liverpoola da bi osvojili titulu Sjeverne Regionalne lige . Devetnaestogodišnji Andrew McLaren postigao je svih šest golova u pobjedi od 6-1.
Preston North End također je sudjelovao1941 godine u Football League War Cup. Andrew McLaren postigao je 5 golova u pobjedi Prestona 12-1 nad Tranmere. On je također postigao hat-trick u 4 rundi protiv Manchester City-a. Preston je dosegao finale pobjedivsi u polu-finalu «-0 Newcastle United. 31. maja Preston je igrao u finalu protiv Arsenala, a tim su sacinjavali sledeći igrači: Jack Fairbrother, Frank Gallimore, William Scott, Bill Shankly, Tom Smith, Andrew Beattie, Tom Finney, Andrew McLaren, Jimmy Dougal, Robert Beattie i Hugh O'Donnell.
Igra se odvijala ispred 60000 ljudi. Arsenal je nagrađen penalom nakon samo 3 odigrane minute ali je udarac Leslie Comptona zavrsio na stativi. Ubrzo nakon toga Andrew McLaren postigao je gol na dodavanje Tom Finney. Preston je dominira ostatkom utakmicu ali je Dennis Compton uspio zabiti za izjednačenje minutu prije kraja.
Ponovljena utakmica odigrala se na Ewood Park-u, terenu Blackburn Rovers. PNE jet u utakmicu dobio sa 3-0.
Bill Shankly oprostio se od igranja nogometa 1948 godine. Tijekom svojeg vremena provedenim u Preston North End zabio je 14 golova u 337 utakmica, kako u ligi tako I u cupu.
Shankly je postao trener Prestonova rezervnog tima, ali u martu 1949 je dogovoreno da postane menadzer Carlisle United. Klub je završio treći u trećoj diviziji (Sjever) u sezoni 1950-51. Carlisle je imala malo novca za potrošiti i 1951 Shankly odstupa sa mesta menadzera zaleći se zbog nedostatka sredstava. Slična je bila priča i u Grimsby Town-u (1951-54) i Workington-u (1954-55).
1956. godine Shankly je postao pomoćni menadzer pod vodstvom Andrew Beattie u Huddersfield Town, klub koji je upravo bio ispao iz prve ligu. Ubrzo nakon pristupanja klubu, Shankly je potpisala 15-godišnjaka Dennis Law-a. Tijekom iduće tri godine Shankly je bio uključen u zadrzavanju Law-a u klub. To je uključivalo i ponudu od 45,000 funti do strane Evertona.
Shankly nije uspeo da vrati Huddersfield Town u prvi ligu, završavavši 12. (1956-57), 9. (1957-58) i 14. (1958-59). U prosincu 1959, Shankly je postao menadžer u Liverpoolu, još jednom drugoligaškom klubu koji se pokušavao vratiti u prvu ligu. U sezoni 1959-60 Shankly ih je doveo do trećeg mjesta, isti poduhvat je napravio i sledece sezone, da bi u sezoni 1961-62 osvojio prvo mesto sa 62 boda i promovirao klub u prvu ligu.
Luis Garcai:
Wilf Mannion je bio veliki zagovornik da se Shanklya postavi za vodeću stručnu osobu u klubu.: "Ono što volim kod Billa je da nikada ne paniči. Čak i kada stvari ne idu kako je zacrtao, on se drži iste momčadi i daje im priliku da se smire i organiziraju.’’Panika neka zavlada i sve je izgubljeno ', jedna je od Shanklyevoh izreka. Sve što Bill radi, radi planski. Čak se i treninzi odrzavaju po strogom rasporedu. Ali to ga ne čini strogim vaspitačem.. Daleko od toga. Bio je jedan od najopuštenijih osoba koju sam ikada sreo. Pitajte igrače. On je uvijek 'Bill' za njih. Nema 'gospodin' ili 'šefe (boss)'’ kad su oko njega. "Neka vas igrači doživljavaju kao sebi jednakim", kaže Bill,' i ti ćeš isto dobiti toliko poštovanja. " . ''Ne bih se mogao složiti više. "
Tom Williams tadasnji predsjednik jeprišao Bill-u I ponudio mu mjesto na klupi Liverpoola nakon sto je Phil Taylor otisao. On je odmah znao da ce na Anfieldu imti više ambicija i potencijala nego sto ce to ikad biti u Leeds Road, i ovaj put nije htio prihvatiti “Ne” za odgovor kada je bilo rijec o potpisivanju igrača za koje je znao da će poboljšati tim i dati im veće šanse za promociju u prvu ligu. Znajuci kakih su potencijala I obecavajuci igraci Yeatsa i St. John, Bill ih je pozelio u svome timu, ali dosao je do neslaganja sa upravom. Kratak odgovor je bio: "Ne možemo ih priuštiti". No, novi direktor i lokalni poduzetnik gospodin Sawyer, koji je dijelio Bill-ove ambicije za Liverpool intervenirao je medju ostalim clanovima uprave izjavivsi: "Ne možemo si priuštiti da ih ne potpisemo". Oba škota su bila utjecajna za igru Liverpoola I pomogla Liverpoolu u vracanju u prvu ligu osvojivsi drugu ligu sa osam bodova prednosti ispred prvog pratitelja.
Bile su potrebne samo dvije sezone prije negos sto je Shankly osvojio svoju prvu titulu sa Liverpoolom. Na Anfieldu je vec postojala nekolicina dobrih igraca kada je Shankly stigao. Osvajanje lige 1964 označio početak Liverpool-ove europske avanture. Te sezone nisu imali srece i kontroverzno su poraženi od strane Intera, 1965 godine u polufinalu Europskog kup (iako sui h nakon prve utakmice odigrane na Anfieldu, talijani prozvali I optuzili na uzimanje nedozvoljenih srestava), ali to ispadanje su nadohnadili osvajanjem FA kupa po prvi put u dugoj povijesti kluba (Liverpool je u finalu dobio Leeds United sa 2-1, nakon regularnih 90 minuta nije bilo golova, da bi pocetkom produzetaka Liverpool u vodstvo doveo Roger Hunt u 93 minuti, u 95 minuti LU je izjedancio golom Bremner, da bi konacnih 2-1 postavio svojim golom St. John u 113 minuti. Utakmica se igrala pred 100 000 odusevljenih navijaca, sudac te utakmice je bio W. Clements iz Birminghama.)
kao osvajaci Fa cupa 1964
Nisu se sva Shankly-eva pojacanja , ispostavit ce se kasnije, bila uspješana kao sto bi on to volio. Alun Evans i Tony Hateley su imali kratku karijeru na Anfield-u, za razliku od Emlyn Hughes-a koji nije spadao u tu kategoriju. Shankly ga je pokusao potpisati odmah cim ga je video u njegovoj prvoj profesionalnoj utakmici, ali je morao biti strpljiv prije nego sto je u svom naumu I uspjeo. To je bilo prijelazno vrijeme za klub. Nakon toga dolazi drugi naslov 1966 godine, klub nece zavrsiti na nizoj poziciji od 5 mjesta do kraja desetljeca. Možda je menadžer imaomalo previše povjerenja u igrace koji su mu vjerno sluzili sredinom ‘60-ih? Ali stvari su se promijenile jednog hladnog poslijepodneva u veljači 1970 godine, kada je Liverpool ispao iz FA kupa od drugoligasa Watford.
"Nakon Watford sam znao da sam morao učiniti svoj posao i promijeniti momčad", podsjetio je Bill. "To je moralo biti ucinjenom, a ako to ne učinim, to bi oznacavalo smanjenje mojih obaveza". Većina stare garde je bilo prodano ili otpusteno. Na njihova mjesta došli su igaci poput Ray Clemence, Larry Lloyd, John Toshack, Steve Heighway i Brian Hall. Plus I potpis najboljega medju njima inspirativnog Kevin Keegan iz Scunthorpe United. Ovi ljudi plus mladi igraci iz ‘60-ih sto su se zadrzali u klubu poput Smith, Lawler, Callaghan i Hughes, koji su preživeli Watford-sku cistku, sacinjavati ce jezgru tima koji će osvojiti naslov prvaka 1973 godine. Te 1973 godine osvojena je dupla kruna I klub je osvojio svoj prvi evropski trofej Kup uefa, sto je oznacavao I najveci uspjeh kluba (tu utakmicu Liverpool je odigrao protiv Borussia Mönchengladbach, susret se igrao na nasem Anfieldu i Liverpool je nosen podrskom navijaca (41 169 navijaca) savladao njemce, sa 3-0. Strelci za Liverpoolov povjesni uspjeh bili su Keegen (21min,32min) i Lloyd (61min) .
Godinu dana kasnije Liverpool je zavrsio sezonu kao drugoplasirani iza Leeds United u prvoj ligi, ali je ponovno dosegao finale FA kupa, ovaj put nadajuci se da nece ponovno slomiti srca svojih navijaca kao sto je to bio slucaj u porazu u nadohnadi vremena protiv Arsenal 1971 godine ( ta utakmica je takodjer resena u produzecima, isto tako poveo je Liverpool u 92 minuti preko Heighway, da bi u nastavku Arsenal stiga do pobjede golovima Kellya I Georga). Newcastle je u potpunosti bio nadigran (Liverpool je dobio utakmicu 3-0, golovima Keegana I Heighway-a).
osvajaci Fa Cupa 1974
Bill je tada bilo 60 godina. Najavu koja će potresti nogometni svijet bila je nekoliko tjedana daleko. Kako je sam izjavio: “Prije utakmice sjedio sam u svlacionici Wembleya i osjećao sam se umorno od svih ovih godina. Znao sam da ću se uskoro moratiu oprostiti I okoncati sve ovo". U srpnja 1974 godine to je i učinio, povukao se sa mjesta Liverpool-ovog menadzera.
zadnji dani kao menadzer
To je bilo strašno tužno da nakon toliko uspjeha, da stvari postanu teske, nepremostive izmedju njega I kluba kojem je sluzio 15 godina. Možda je tu bilo grešaka sa obje strane? Bilo je to teško stanje. "Još uvijek htio pomoći Liverpool, jer klub je postao moj život. Ali nije mi bila data sansa ", podsjetio je Shankly. Izgleda da je klub zelio cisti prekid, osjecali su da bi bilo previse komplikacija da je Bill I dalje ostao na celu tima.. Obilazio je Melwood neko vrijeme, ali je dobio dojam da bi bilo bolje da prestane dolaziti. Isto tako izjavio je da bi bio pocascen da postane direktor kluba, koji je sigurno zaslužio zbog onoga što je postigao kao menadžera, ali ponuda nikad nije došla.
Bill Shankly je djelovao neuništivo, ali nazalsot pretrpio je srčani udar, u jesen 1981 godine i ubrzo nakon toga umro je 29. rujna. Njegova ostavština može se vidjeti na Anfield i danas, ali ne samo kao vrata koja nose njegovo ime ili postavljenog kipa ispred Kop-a. Shankly je bio katalizator kojeg je LFC trebao, koji mu je bio potreban. Ostali ljudi nastavili su posao koji je on započeo, ali on je bio otac današnjeg Liverpool-a i učini je toliko toga za klub, pretvorivsi ga u masinu, u jednu velikih silu u engleski ligi, a zatim I u europskom nogometu. On je imao viziju kad je stigao, a nije zazirao ni od teških odluka koje je znao da će imati koristi dugoročno za klub. Tako receno, dug koji nam je ostavio iza sebe kao Liverpool-ov menadžer nikada mu necemo moci vratiti niti se oduziti za njega.
[/img]
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju