Iako su se šanse davale i Peruu, ipak je većina i ovdje predvidjela prolaznike dalje. Ova je skupina na kraju bila jedna od dosadnijih i možda je na neki način sumiraju događaji današnjeg dana.
Francuska je prošla, a ostaje jednim od glavnih favorita po tome što se može reći kako su odrađivali posao i kako se čuvaju za kasnije. Za sad nije još jasno tko će im na noge, ali mišljenja sam da im ni Island ni Nigerija, a u kakvom je stanju ni Argentina neće stvarati probleme. Vjerojatno će u četvrtfinale, a onda ćemo vidjeti jesu li se čuvali za dalje ili im je problem kapetan od prije 20 godina.
Danska može biti zadovoljna prolazom i time što ide na Hrvatsku. Ukoliko ih rano ne otčepimo, stvorit će nam probleme. K tome vjerojatno će u taj susret ući opušteniji i s manjim imperativom rezultata od nas.
Peru je svojim slavljem plasmana navodno izazvao potres, proglasio nacionalni praznik, uspješno vodio borbu za pomilovanjem kapetana, prizivali su se duhovi prošlosti i zazivalo brisanje aveti iste. Ukratko svi su elementi za jednu pravu latinoameričku bajku bili tu. I onda su nakon drugog kola bili među putnicima kući.
Ondje su povukli i Australiju koja je jednako tako hrabro igrala s Francuzima i držala ih u šahu. Hrabro se borila sa Dancima i ostavila ih u šahu. No, onda je nisu matirali ni jedni ni drugi nekakvom svojom kuhinjom u biranju tko će na koga, nego ih je riješio Peru, odnosno ipak nedostatak vlastite kvalitete. Nekako su davno od onih dana 2006. i izgledaju kao da nazaduju. Podsjećaju na Amerikance 90-ih. Tu su, a kao da ni sami ne znaju zašto.
Anketa
