Amadeus - Miloš Forman (1984) - 9.5/10
Film je raskošan i skup, kako i treba biti kad se prikazuje carski raskoš, a Miloš Forman je odlično prikazao uzvišenu glazbenu ljepotu, stvarajući stanje uključenosti i angažiranosti gledatelja od prvog takta, naprosto jer te glazba nepredvidivog genija, puna svečanosti, emocionalne čežnje i dubine, melankolije, strasti i vulgarnog humora začinjenog dječjim podvalama, brzo transcendentira u najsofisticiranije ljudsko emocionalno iskustvo.
I ne radi se tu o velikim idejama ili velikim konceptima i filozofiji, već o stvarima poput “volim te”, “tužan sam”, “tako sam sretan”, najjednostavnijim osjećajima koji nas uzdižu u univerzalni svijet apsolutne radosti i tuge, nadilazeći trivijalne potrebe za intelektualnim definiranjem ovog filma i soundtracka čija razorna snaga ionako ostavlja neograničeno puno prostora za imaginaciju i kreiranje vlastitih slika i osjećaja.
Amadeus je veličanstven film, pun i nježan i zabavan i šarmantan i na kraju, tužan i ljut, jer nam je u liku Salijerija dao način da shvatimo ne samo veličinu neke osobe, već i nedostatak te veličine.
Mislim da je fundamentalno pitanje ovog filma da li možemo naučiti da budemo zahvalni za sreću drugih, a to je, naravno, test za svetost.
