Argentinski reprezentativac najbolje igre pruža kao lijevo i desno krilo, a sposoban je igrati i iza napadača. Započeo je karijeru u Newell's Old Boys sa kojima je proveo tri sezone igrajući za njihov omladinski sustav.

Njegova izvanredna tehnika je zapazila oko skauta iz španjolskog drugoligaša Real Oviedo te je doveden na šestomjesečnu posudbu. Nije se mnogo naigrao u tom klubu te je doveden u RCD Espanyol u kojem je proveo tri sezone, zabivši 26 golova u 110 nastupa. Nakon što mu je stigao poziv njegove nacionalne odabrane vrste, puni debi je napravio u prijateljskom ogledu protiv Japana 2003. godine.

Na početku 2005-06 sezone, za veliku svotu ga je doveo madridski Atletico prije nego je pružio odlične igre za svoju domovinu na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.

Na tom prvenstvu, zabio je gol o kakvom je mogao samo sanjati. Dalekometnim udarcem lijevom nogom iz voleja je zatresao mrežu Meksika i time odveo svoju momčad u iduće kolo. Nažalost, Argentina je eliminirana od domačina, no ni manje ni više, ovaj gol Meksiku je proglašen golom turnira.

2007-08 godine pomogao je Atleticu da se domogne četvrtog mjesta La Lige. Prvi put nakon sedam godina su opet imali prilike igrati Ligu Prvaka.

Iste godine, Atletico Madrid je bio u istoj grupi sa Liverpoolom, a Maxi je postigao gol za neodlučeni rezultat 1-1 na Anfieldu.

Prvi nastup za Redse je zabilježio kao zamjena protiv Stokea, 16. siječnja 2010, dok je prvih 90 minuta odigrao već idućeg tjedna protiv Wolvesa.

Nastupio je 17 puta, zabio gol Burnleyju i domogao se prvih 11 Maradonine Argentine na svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi.