Talijanski internacionalac stigao je na Anfield u ljeto 2009., kao zamjena za Xabija Alonsa koji je otišao u Real Madrid.

Debi u Serie A imao je 2003. za Capellovu Romu, da bi iduću sezonu proveo na posudbi u Triestini gdje je u 41 nastupu postigao 4 pogotka. Povratak u Romu pokazao je da je Alberto sazrio kao igrač, a veliki trenutak slave stigao je u 2:0 pobjedi protiv Lazija kada je postigao sjajan pogodak iz daljine.

Impresivnim predstavama zaradio je broj 8 uoči sezone 2006/07. Na njegovu žalost, tu su sezonu obilježile ozljede, no ipak je stigao debitirati za reprezentaciju Italije u utakmici protiv Turske. Bilo je to u studenom 2006.

Aquilani se vratio na teren u svibnju 2007. za finale talijanskog Kupa, gdje je svojoj momčadi pomogao da u dvije utakmice s ukupnih 7:4 svlada Inter.

Na Europskom U21 prvenstvu 2007. održanom u Nizozemskoj postigao je dva pogotka i bio izabran u momčad turnira.

Dobri nastupi u Ligi prvaka za Romu, te pogodak Crnoj Gori u kvalifikacijama za SP zainteresirali su Rafaela Beniteza, koji je uoči sezone 2009/10. posegao za Aquilanijem, iako je dugo bio van terena zbog ozljede gležnja.

Prvih je nekoliko mjeseci proveo na tretmanima u Melwoodu, a debi je ostvario u utakmici Carling Cupa na Emiratesu, protiv Arsenala.

U toj je sezoni Aquilani upisao 26 nastupa i postigao 2 pogotka. Na kraju sezone otišao je Benitez, a na njegovo mjesto stigao Hodgson kojem se Alberto nije uklapao u viziju igre. Ipak, upisao je 2 nastupa u pretkolu Lige UEFA-e protiv Rabotničkog, da bi nakon toga otišao na posudbu u Juventus s koje se vratio na kraju protekle sezone.