Još  prije 6 mjeseci, Suarez je dao jedan intervju (meni osobno jako zanimljiv) za Daily Mail u kojem je govorio o svojim počecima, igri u Nizozemskoj, Svjetskom prvenstvu i svima vrlo poznatom incidentu s rukom. Također, mnogo je pričao o sebi kao igraču i kako je postao to što je danas, evo o tim detaljima koji su mene najviše impresionirali:

"Kao mali, dok sam još trenirao u Urugvaju, znao sam da ću jednog dana igrati u Europi. Nizozemsku sam vidio kao potencijalno dobru školu. Tamo sam naučio zbilja puno zbog načina na koji oni tamo rade, mislim da toliko nisam mogao naučiti nigdje drugdje."

Izgleda da je Suarezu osobno veoma odgovarao način igre koji su favorizirali "Nizozemci". Nadalje...

"Bio sam sebičan igrač, ali oni (Ajax) su me naučili koliko je iznimno važno biti dio momčadi. Van Basten me mnogo naučio o tome kako igrati prema naprijed, o tehnikama udaraca na gol i ostalim stvarima koje su njemu osobno pomogle da bude bolji i uspješniji, a to su njegovi potezi i njegova tehnika."

Nikad nisam obraćala pozornost, pošto je Suarez toliko volio i puno radio sa Van Bastenom, ima li zbilja sličnosti? Mislim da će to biti sljedeće istraživanje o mom omiljenom igraču. Nastavimo:

"Ali od svih njih, naučio sam koliko je bitno ostati smiren na terenu; kada si ispred gola i također kad je na tebi napravljen prekršaj. Trebaš pokušati ne reagirati, napraviti korak unatrag. Tada sam tamo malo bolje naučio kontrolirati sebe."

Zanimljivo je da je njegov menadžer u Ajaxu 2009/2010. godine bio Martin Jol, sadašnji menadžer Fulhama, koji je Suareza proglasio osobom koja "vodi". Također, rekao je jednu veoma zanimljivu rečenicu koja se mene osobno jako dojmila, a sada kada razmislim o tome, zbilja je istinita i Jol je zbilja nanjušio koja je prava moć Suareza.

"Martin je rekao da imam kvalitete da postanem kapetan momčadi, iako nisam veoma dobro znao nizozemski. Rekao je da imam sposobnost da prenesem svoje stanje uma i stav na ostatak cijele momčadi. Mislim da je mogućnost da budem kapetan mnogo pomogla mom razvoju."

Dalje, Suarez govori o svojim osobnim "potrebama" u nogometu:

"Uvijek želim više. Uvijek želim da moj tim odigra najbolje što može. Možemo pobijediti 4-0 ali ja želim pobijediti sa 8-0. Ne volim gubiti i nikad ne prihvaćam poraz."

Naravno, s takvim je stavom donekle jasno zašto se na terenu ponaša tako kako se ponaša. Utakmica za njega uvijek traje 90 minuta. Takav stav, u kompletu sa njegovom očitom sposobnosti, trebo bi ga učiniti veoma popularnim u Liverpoolu.

Priznao je da nije bio svjestan kakav teret dolazi sa brojem 7 kojeg je sam zatražio da stoji uz njegovo ime. Ipak, sada je sretan da nosi taj dodatni teret.

"Nisam shvaćao povijest broja 7 kada sam to tražio. Sada sam zbilja sretan da jesam i sada znam više o igračima poput Kennya Dalglisha i Kevina Keegana. Pogledao sam neka videa Dalglisha kako zabija za Liverpool, bio je velik igrač."


Ipak, kada su sugerirali da bi i on mogao biti velik kao Dalglish, skromno je rekao:

"Ne, ne bih sebe uspoređivao s njim."


"Oduševljen sam da mogu raditi sa Dalglishem i životom u Engleskoj sa svojom ženom Sofijom i kćeri Delfinom. Također, čast je imati priliku graditi znatno veliko partnerstvo sa Carrollom, iako sam očekivao igrati pored Fernanda Torresa kada sam potpisao za Liverpool. Ipak, u klubovima poput Liverpoola, veliki igrači dolaze i odlaze, a ja kad sam pristao doći, znao sam da dolazim u veliku i važnu momčad. Ovdje igra nekoliko drugih veoma velikih igrača poput Gerrarda i Reine.
Andy je pokazao još u Newcastleu da je jako dobar igrač i vjerujem da ćemo se dobro nadopunjavati."

Suarez također ističe zašto voli Premier League i jaku konkurenciju:

"U drugim ligama Europe, obrane igraju veoma zgusnuto. Nema puno mjesta za napadače. Ali ovdje, zbog brzine same igre, dobivaš puno prostora. Puno je više natjecateljski zahtjevnija. U Ajaxu, protiv nekih ekipa, jednostavno si znao da ćeš pobijediti. Ovdje "slabije" momčadi vrlo lako mogu pobijediti jače. Za igrače poput mene to je dobro jer je sve otvorenije, uživam u tome."