Anketa

Novi izbornik bi trebao biti

Sardarušić
11 (64.7%)
Vujović
3 (17.6%)
Smajlagić
0 (0%)
Obrvan
1 (5.9%)
Červar
2 (11.8%)
Drugi
0 (0%)

Ukupno Glasova: 17

Glasanje završeno: Veljača 11, 2015, 21:03

Autor Tema: Rukomet  (Posjeta: 164759 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Hyypiä

  • Hero Member
  • Postova: 2211
Odg: Rukomet
« Odgovori #2055 : Siječanj 26, 2014, 19:54 »
Može li mi itko odgovoriti na iduća pitanja:

a) Kako to da suci danas nisu opljačkali Francuze i kako to da Ćosić zo nije spominjao?

b)  Hoće li Smajlagić biti novi izbornik Danske?

c) Kako je to izgledao hrvatski rukomet prije Gopca koji ga je uništio? kožda sam premlad pa se ne sjećam, a jako me zanima.

a) zato šta nisu opljačkali ni nas u tollikoj mjeri da bi se o njima pričalo, dapače kad ti suci u gostima na plus dva daju da imaš dva igrača više i priliku da odeš na +5 možeš se tuć nogom u guzicu,a ako to ne iskoristiš više te ubije tvoja psiha i onda u svakoj sudačkoj tražiš alibi... Uzeli nam malo jesu, ali da su nas koštali finala, NISU!

b) Odakle ti ta informacija?

c) Nitko ne zna... On je tu otkad je rukometa u Hrvata :D
"Remember, one night stands only last one night, but syphilis lasts a lifetime."

Offline IanZG

  • Hero Member
  • Postova: 6669
  • 大象爆炸式的拉肚子
Odg: Rukomet
« Odgovori #2056 : Siječanj 26, 2014, 19:59 »
a) zato šta nisu opljačkali ni nas u tollikoj mjeri da bi se o njima pričalo, dapače kad ti suci u gostima na plus dva daju da imaš dva igrača više i priliku da odeš na +5 možeš se tuć nogom u guzicu,a ako to ne iskoristiš više te ubije tvoja psiha i onda u svakoj sudačkoj tražiš alibi... Uzeli nam malo jesu, ali da su nas koštali finala, NISU!

b) Odakle ti ta informacija?

c) Nitko ne zna... On je tu otkad je rukometa u Hrvata :D

Mislim da se Laslo malo zezao s ovim pitanjima :D

Usput, koje je tvoje mišljenje o Sliškoviću? To jest, koliki je po tebi domet njegovog talenta? Meni se svidio ono malo što je igrao, ali ne pratim rukomet ni približno dovoljno da bih zaključio je li riječ o nekome na koga reprezentacija može dugoročno računati :)
"You know what the chain of command is? It's the chain I go get and beat you with 'til ya understand who's in ruttin' command here."



Ljudi, pretjerano SERETE!

Offline Ozz

  • Hero Member
  • Postova: 10124
  • Sakho - heroj, a ne zločinac! :)
Odg: Rukomet
« Odgovori #2057 : Siječanj 26, 2014, 20:09 »
Slišković je pokazao više od svih oni čića valčića bičanića i tako po meni, jer mali nema kočnice,a ne troši lopte bezveze, može igrati u obrani,dobro uz nadogradnju bi mogao biti jako dobar igrač.

Offline Hyypiä

  • Hero Member
  • Postova: 2211
Odg: Rukomet
« Odgovori #2058 : Siječanj 26, 2014, 20:14 »
Mislim da se Laslo malo zezao s ovim pitanjima :D

Usput, koje je tvoje mišljenje o Sliškoviću? To jest, koliki je po tebi domet njegovog talenta? Meni se svidio ono malo što je igrao, ali ne pratim rukomet ni približno dovoljno da bih zaključio je li riječ o nekome na koga reprezentacija može dugoročno računati :)

Imao sam priliku igrat protiv njega u kadetima dok je on bio u kadetima Splita i oduvik je bio strašan talenat i borben igrač, ali za njega malo tko čuo jer izabrao "duži put" u hrvatskom rukometu tj. iz Splita je otišao u Nexe, a ne u Zagreb. Sad igra u Celju i stožerni je igrač i u napadu i u obrani. Po mom mišljenju je igrač koji bi mogao nosit igru s Duvnjakom još 10ak godina. Igra Ligu prvaka, zabija po 6-7 golova na utakmici i ima mjesta za napredak :super
"Remember, one night stands only last one night, but syphilis lasts a lifetime."

Offline Laslo

  • Hero Member
  • Postova: 4533
  • Credo!
Odg: Rukomet
« Odgovori #2059 : Siječanj 26, 2014, 20:40 »
a) zato šta nisu opljačkali ni nas u tollikoj mjeri da bi se o njima pričalo, dapače kad ti suci u gostima na plus dva daju da imaš dva igrača više i priliku da odeš na +5 možeš se tuć nogom u guzicu,a ako to ne iskoristiš više te ubije tvoja psiha i onda u svakoj sudačkoj tražiš alibi... Uzeli nam malo jesu, ali da su nas koštali finala, NISU!

b) Odakle ti ta informacija?


Kako neko reče, malo sam htio biti šaljiv i ironičan.

Ovo pod a) je jasno. Samo bih htio napomenuti da nije to Ćosić počeo. Već i prije njega je jednako komentirao Sušec. Mi bismo valjda sve dobivali 40:15 da nema sudaca. A jednako će nas sad opljačkati u Brazilu, kao što su i danas Kostelića i Zrnčića opljačkali postavljanjem ilegalne staze. Ali intrigantno je koliko ljudi vjeruje Ćosiću (ne na ovom forumu, ali...) a nitko da mu postavi ovo pitanje. Kako to da domaćini budu deklasirani u finalu s devet razlike?

Što se pak b) tiče, kada Hercegovci na ovom forumu počnu kao Spasitelja zazivati osobu koja se zove Irfan (a ne Ivan) i preziva Smajilagić (a ne Sopta - premda je i to riječ turskog porijekla   :D) onda je sasvim jasno da je cijela država Danska trula. Hajde, ja mogu prihvatiti da smo mi glupi, pa da takav trenerski genije i čarobnjak ne dobiva priznanje i priliku kod nas. Ali da su glupi Danci ili Španjolci ili Nijemci ili Šveđani - pa da ga ne uposle (Danci i Španjolci da sruši Francuze, Nijemci i Šveđani da ih vrati u elitu) to već malo teže shvaćam. Stvarno nemam ništa protiv tog čovjeka, ali mi njegovo zazivanje i proglašavanje kovačem zlata iz sjene već odavno ide na neku stvar. Koliko me sjećanje pamti - ovako ili onako - ali imao je s Egiptom slabije rezultate nego li njegovi prethodnicii nasljednici, a drugu priliku na realno velikoj sceni više nije ni dobio. Čast sarajevskoj Bosni i Zametu, ali budimo realni... Međutim netko je bacio taj spin koji u Hrvatskoj gdje je zasluge zapravo uvijek pripadaju nekome u sjeni (Bilić-Prosinečki, Repeša-Anzulović...) ima več elemente religijskog fanatizma.

Stoga ponovno pitam - neka mi nekto objasni kako osoba koja je s Hrvatskom osvojila dva zlata (i "svi to znaju", a osvojila bi i treće da nije bilo sudačke krađe) nije kandidat za Wilbeckovog nasljednika?

Što se c) tiče - tu bih roman mogao napisati, pa je bolje da se suzdržim.
Gwlad, gwlad, pleidiol wyf i'm gwlad.

Legum servi sumus ut liberi esse possimus!

Uostalom, mislim da bi hrvatskim izbornikom trebao biti stranac!

Offline Hyypiä

  • Hero Member
  • Postova: 2211
Odg: Rukomet
« Odgovori #2060 : Siječanj 26, 2014, 21:07 »
Stvarno ne znam koliko imaš godina i koliko si upoznat sa situacijom  u HRS-u, ali malo je reć da ljudi tamo polako, ali sigurno uništavaju ugled hrvatskog rukometa. Šta se tiče Irfana, on je bio najbolje desno krilo na svijetu, on je super pomoćni trener, ali je kao glavni trener luđak. Poznam dečke koje je trenirao i ni jedan za njega nema ni riječi hvale šta se tiče njegovog odnosa prema igračima, doziranja treninga i samog rada...
Ljudi su na njegovim treninzima padali u nesvijest, poslije treninga išli na infuzije,a igrač ga je čak i fizički napao zbog psihičkog zlostavljanja. Jednostavno, čovjek ne zna s ljudima
http://www.24sata.hr/rukomet/irfana-smajlagica-na-treningu-pretukao-njegov-rukometas-195091
"Remember, one night stands only last one night, but syphilis lasts a lifetime."

Offline Brna

  • Hero Member
  • Postova: 2565
Odg: Rukomet
« Odgovori #2061 : Siječanj 26, 2014, 21:41 »
Međutim netko je bacio taj spin koji u Hrvatskoj gdje je zasluge zapravo uvijek pripadaju nekome u sjeni (Bilić-Prosinečki, Repeša-Anzulović...) ima več elemente religijskog fanatizma.
Odlično  :lol  :super

Offline Marijo

  • Hero Member
  • Postova: 11105
Odg: Rukomet
« Odgovori #2062 : Siječanj 26, 2014, 23:01 »
Slišković je pokazao više od svih oni čića valčića bičanića i tako po meni, jer mali nema kočnice,a ne troši lopte bezveze, može igrati u obrani,dobro uz nadogradnju bi mogao biti jako dobar igrač.

taj Slišković mi je živio u kvartu i ono, uvijek je bio prgavac, tako da sam uvjeren da će uspjet kao igrač jer nema strahopoštovanja ni prema kome

u toj dječačkoj dobi (mlađi od mene 3-4 godine) smo ga često znali tuč. sad je malo narastao pa...  :D

btw. jel se ko od vas sjeća kad je na povratku iz Portugala Slavko Cvitković intervjuirao Božu Jovića koji je držao sina (onako, malo krupniji dječak  :D ) i pita Slavko maloga oće li i on bit rukometaš kad naraste a mali odgovara "bit ću mesar"  :D :D :D
"Even if there comes a time when you do not hear my voice, do not give up!Do not despair.
Do not stop fighting for your freedom until you have victory!"

Muammar Gaddafi, 06.10.2011

Offline devil2

  • Hero Member
  • Postova: 13219
Odg: Rukomet
« Odgovori #2063 : Siječanj 26, 2014, 23:43 »
Kako bih volio vidjeti Sulića opet u reprezentaciji. Još se sjećam njegovog gola za Zagreb prije dosta godina u LP kad je u zadnjem napadu zabio s 9m kroz svoje noge (izvodio 9m, svi očekivali da će dodati nekom, a on kroz noge i u gol).
Goluža ga vratio, pa mu liječnici 'dijagnosticirali' trombozu lijeve ruke, ovaj ga izbacio i od tad ne želi igrati dok je Goluža izbornik. Ako bi Goluža otišao, vjerovatno bi se i on vratio. Vori je očito svoje završio, a Musa je očajan u napadu.

 :lol Evo članka za taj gol. Prije 11 godina... http://www.hrsport.net/Vijest.aspx?ID=208105 I to jebenom Omeyeru.  :srednji

Offline Laslo

  • Hero Member
  • Postova: 4533
  • Credo!
Odg: Rukomet
« Odgovori #2064 : Siječanj 26, 2014, 23:58 »
E sad kako stvari funkcioniraju u HRS-u - ja nemam pojma. Također, uopće se ne želim ni pomišljati da sam išta mogu znati o međusobnim odnosima ljudi involviranih u naš rukomet - tko kome duguje, tko koga voli, ne voli, pomaže, gazi... Dakle, nemam primisli da sam ikakav insider. Ono što želim ovim postom napraviti je dati temu za raspravu o trećoj floskuli, a ta je da Gobac uništava hrvatski rukomet (odnosno da ga je već uništio).

Odmah na početku dvije napomene. Prva i osnovna je pojašnjavanje mog vlastitog gledanja značenja riječi "uništavanje". U toj i takvoj konstelaciji to bi značilo da je hrvatski rukomet cvjetao i bio prosperitetan, pun dobrih rezultata i hrvatskih klubova i hrvatskih igrača i reprezentacije bivše države (budući da je Gobac od druge polovice 80-ih neosporni gospodar HR prilika znači da sadašnja reprezentacija spada u fazu uništavanja).

Drugo, premda mi je cilj oboriti ovu floskulu, to ne znači da želim ovdje braniti lik i djelo dotičnog gospodina u cijelosti, premda će zaključci posta vjerojatno mnogima tako izgledati - ali negativnosti rukometa gledam na nekoj drugoj razini, ali ne na "uništenoj reprezentaciji" kako ispada već od sad već davne 2004. kada smo zadnji put bili zlatni.

____________

U okvirima bivše države hrvatski klubovi su bili najuspješniji i pojedinačno (Partizan Bjelovar) i zbirno. Ipak, povijest natjecanja se može promatrati u nekoliko faza. U pedesetim godinama bilo je više prvaka, da bi 60-ih najprije dominirali klubovi iz Zagreba (Zagreb i Medveščak), a zatim bjelovarski Patizan. Sedamdesete je obilježilo veliko rivalstvo između bjelovarskog Partizana i Borca iz Banja Luke, kada su oba kluba osvajali i naslove europskog prvaka, da bi osamdesete obilježila šabačka Metaloplastika do 87., a zatim Gopočev Zagreb do raspada države, oba kluba sa po dvije euro-titule, Zagren već nakon raspada SFRJ. Ktome je Zagreb odigrao još četiri finala protiv relano nepobjedive Barcelone, a samo se slovensko Celje nakon toga okitilo naslovom.

Također, rukomet je u bivšoj državi zapravo tek pojavom Metaloplastike postao karakteriziran izraženijim transferima, koji su doduše postojali i ranije, ali se ipak snaga klubova ponajviše bazirala na vlastitim snagama. Upravo u tom kontekstu treba promatrati propadanje Partizana iz Bjelovara koji za razliku od Šapčana ili Borca iz Banja Luke koji je i 80-ih bio važan faktor u klupskom rukometu nije imao potrebno političko (shodno tome i ekonomsko) zaleđe.

Također, rukomet je za razliku od nogometa bio u većoj mjeri pošteđen politike bratstva i jedinstva, tako da su reprezentativne selekcije bile u većoj mjeri bazirane na relanoj igračkoj kvaliteti, nego li je to bilo u nogometu. Prema tome i rezultati se mogu smatrati tadašnjim maksimumom.

Bivša SFRJ nije bila sila baš prvog reda, ali je imala dvije jako uspješne faze tijekom sedamdesetih i osamdesetih kada se okitila s nekoliko medalja na OI i SP-ima (Europska prvenstva nije imala priliku igrati jer se raspala). [Nažalost, svi ovi uspjesi se pripisuju današnjoj Srbiji - no to je tema za Paradajz].

Dolje slijede ekipe SFRJ koje su osvajale medalje, a u kojima će biti označeni hrvatski igrači, uz neke napomene.

Jugoslavija SP 1970. bronca

Abaz Arslanagić, Boris Kostić, Dragutin Mervar, Miroslav Pribanić, Zlatko Žagmešter,  Branislav Pokrajac, Hrvoje Horvat, Đorđe Lavrnić, Čedomir Bugarski, Milorad Karalić, Nebojša Popović, Slobodan Mišković, Milan Lazarević, Marijan Jakšeković, Milan Krstić, Petar Fajfrić, Josip Milković.

dakle 6/17 igrača su bili Hrvati.

Nažalost, nemam, tj. nisam našao statistiku iz koje bi proizlazilo koliko je tko igrao, zabio golova, dakle bio važan za tu momčad. Recimo, Žagmešter je u jednom kasnijem intervjuu, nedugo pred smrt rekao da je u cijeloj karijeri odigrao svega dvije utakmice za reprezentaciju, odnosno da je bio zapostavljan.

Također, znam da neki vole trpati Arslanagića u hrvatske rukometaše, ali mi je nejasan kriterij, obzirom da u karijeri nije igrao ni za jedan hrvatski klub, tako da ga ja izostavljam s ovog popisa.

Jugoslavija OI 1972. zlato

Abaz Arslanagić, Petar Fajfrić, Hrvoje Horvat, Milorad Karalić, Đorđe Lavrnić, Milan Lazarević, Zdravko Miljak, Slobodan Mišković, Branislav Pokrajac, Nebojša Popović, Miroslav Pribanić, Albin Vidović, Zoran Živković, Zdenko Zorko.

5/14 (dvije rezerve su također bili Srbi).

Opet, kao ni za raniju niti kasnije, nemam podatke o minutama, golovima itd. Primjerice Zorko je bio golman, kao i Arslanagić koji je ipak bio prvo golmansko ime. Sad, je li imao status kao Alilović kod Goluže - ne znam, ali pretpostavljam da jest.

Jugoslavija SP 1974. bronca

Abaz Arslanagić, Bogosav Perić, Branislav Pokrajac, Čedomir Bugarski, Đorđe Lavrnić, Hrvoje Horvat, Milan Lazarević, Nebojša Popović, Petar Fajfrić, Radisav Pavičević, Slobodan Mišković, Zdenko Zorko, Zdravko Miljak, Zdravko Rađenović, Željko Nimš, Zvonimir Serdarušić


5/16

Netko bi mogao postaviti pitanje za Serdarušića, obzirom da je Mostarac, trebali ga već tu računati, no kako je tada već igrao za bjelovarski Partizan - mislim da svaka dvojba nestaje.

Potom je slijedila pauza od 8 godina u kojima SFRJ nije postizala loše rezultate, ali su je, naravno suci i nesreća sprečavali da osvoji medalje. To su godine obilježene dominacijom Borca BL, s Partizanom Bjelovar i Krivajoj Zavidovići kao glavnim konkurentima. Situacija se okreće po receptu poznatom i nama - jednim jakim klubom koji je nedodirljiv kod kuće. Kada Metaloplastika iz Šapca zavlada rukometom, SFRJ će ući u svoju najslavniju reprezentativnu fazu.

Jugoslavija SP 1982. srebro

Branko Štrbac, Časlav Grubić, Ermin Velić, Jovica Elezović, Mile Isaković, Mirko Bašić, Pavle Jurina, Petrit Fejzula, Radivoj Krivokapić, Stjepan Obran, Veselin Vujović, Vlado Bojović, Zdravko Rađenović, Zdravko Zovko, Zoran Jovanović.

Dakle 3(4)/15

Zašto 3 ili 4. Stjepan Obran koji se nalazi u italiku etnički gledano jest Hrvat, ali iz vojvođanske Crvenke gdje je proveo veći dio karijere, a tek kasnije je igrao (u petom deseteljeću života) za Koprivnicu. Također, Bašić se već tada nalazio u Šapcu braneći za Metaloplastiku - čiji igrači doiminiraju na ovom popisu.

Jugoslavija OI 1984. zlato

Zlatan Arnautović, Mirko Bašić, Jovica Elezović, Mile Isaković, Pavle Jurina, Milan Kalina, Slobodan Kuzmanovski, Dragan Mladenović, Zdravko Rađenović, Momir Rnić, Branko Štrbac, Veselin Vujović, Veselin Vuković, Zdravko Zovko.

3/14

Vrijedi sve kao i gore.

Jugoslavija SP 1986. zlato

Zlatan Arnautović, Mirko Bašić, Jovica Cvetković, Jovica Elezović, Časlav Grubić, Jožef Holpert, Mile Isaković, Muhamed Memić, Dragan Mladenović, Jasmin Mrkonja, Zlatko Portner, Rolando Pušnik, Momir Rnić, Zlatko Saračević , Veselin Vujović, Veselin Vuković.

1(2)/16

Saračević se nalazi u italiku zato što je tada još uvijek igrao za Borac iz Banja Luke. Ipak, kako ga se obično smatra hrvatskim rukometašem u svakom smislu te riječi, a sam nije nikada proturiječio tome to ga se možda i ovdje može smjestiti u tu grupu, premda je njegov dolazak u Medveščak 1987. vjerojatno bio najvažniji faktor zbog kojeg je postao hrvatski reprezentativac.

Zlatko Portner je također vojvođanski Hrvat koji je igrap za Metaloplastiku. No, on je - ukoliko se ne varam - odbijao svaku povezanost s hrvatkim rukometom, a i njegov sin ima priliku igrati za Švicarsku (gdje je rođen), ali je najavljivao da bi mogao igrati i za Srbiju, tako da onda Portnera ne bih trpao u hrvatski rukomet.


Jugoslavija OI 1988. bronca

Mirko Bašić, Jožef  Holpert, Boris Jarak, Slobodan Kuzmanovski, Muhamed Memić, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Zlatko Portner , Iztok  Puc, Rolando Pušnik, Momir Rnić, Zlatko Saračević, Irfan  Smajlagić, Ermin  Velić, Veselin Vujović.

6 (7)/15

U italiku je Puc koji je tada još igrao za Borac iz Banja Luke. Saračević se tada već nalazio u Zagrebu, a Smajlagić u Medveščaku. Tu je opet i Portner, kojeg ovaj put nikako nisam ni brojao ni isticao.

Ukoliko se podvuče crta - nije sporno da su hrvatski rukometaši igrali važnu (ali ne i presudnu) ulogu 70-ih godina, no da je padom klupskog rukometa, uslijedio i pad reprezentativnog čiji je oporavak bio usko povezan uz snagu (oličenu i na europskoj razini) Metaloplastike. U takvom kontekstu hrvatski su igrači bili rijetki sve do 1988.

Na klupskoj razini od 1980.-1991. hrvatski su klubovi (Zagreb) osvojili 2 naslova prvaka (1989. i 1991.) i četiri treća mjesta (Medveščak 1981., 1987. i 1988., te Zagreb 1990.). Nešto su veći uspjesi zabilježeni u kupu koji je Medveščak osvajao 4 puta (1981., 1987., 1989., 1990.) i Zagreb 1991.

_______________

Gobac je uništio Metković i Medveščak, ali pričati o tome da reprezentacija "nije na razini" zbog njega je u najmanju ruku plitko i na tragu floskule o Smajlagiću koji bi osvajao ne zlata, nego platine. Iz gornje je analize vidljivo da hrvatski rukometaši nisu igrali toliko važnu ulogu u uspjesima bivše države (daleko od toga da nisu igrali nikakvu) i da je zapravo bilo logičnije očekivati velike uspjehe Srbije, a ne Hrvatske nakon raspada.

Također, ako se uzme i da su uspjesi 90-ih ipak plod rada bivšeg sustava (premda je ulogu u pridobivanju Puca, Saračevića ili Smajlagića koji ipak nisu ponikli u okvirima HR rukometa vjerojatno igrao i Gobac), konstantan boravak u vrhu proteklo desetljeće je neosporno plod hrvatskog rukometa ovakvog kakav jest, pa ako netko hoće tako - Gopčevog rukometa.

Da smo možda mogli biti uspješniji - podložno je rapsravi, ali jednako kao i to da smo mogli biti i neuspješniji. Ali priča da smo imali ne znam kako sjajnu i briljantnu situaciju, a onda je došao Gobac i sve uništio je, kako rekoh, u najmanju ruku plitka. Quod erat demonstrandum.

Dakako, imam i druge argumente, no mislim da je i ovako post podugačak.



Gwlad, gwlad, pleidiol wyf i'm gwlad.

Legum servi sumus ut liberi esse possimus!

Uostalom, mislim da bi hrvatskim izbornikom trebao biti stranac!

Offline ynwa96

  • Hero Member
  • Postova: 623
Odg: Rukomet
« Odgovori #2065 : Siječanj 27, 2014, 01:24 »

...
stvarno svaka cast na ovom postu i na trudu, ovaj forum je stvarno nekad puno vise od liverpoola, ali ajmo na temu,
slozio bih se s tobom da je nase najplodnije, da tako kazem, rukometno razdoblje od osnutka drzave pa na ovamo, ali nisam misljenja da to ima ogromne veze sa Gopcom, rukomet je i prije bio popularan sport na ovim prostorima i nerealno je govorit da bi bez takve jedne osobe kao sto je Gobac nas rukomet propao (sto ti nisi ni rekao, ali si ukazao na to da je njegova zasluga sto se nasa reprezentacija formirala u ovo sto je danas)
najbitniji faktor po meni koji je nas lansirao u vrh rukometa je sam Hrvatska i domovinski rat, kao i sa mnogim drugim sportovima, tada su patriotizam i nada u novu drzavu gurali nase sportase do krajnih granica, sto je se i odrazilo na sportskim rezultatima...naravn, nakon toga rukomet od popularnog postaje nacionali sport, razvija se i postaje ono sto je danas...

e sad, ono sto sam zapravo htio napisati...
ne mislim da je Gobac zasluzan za nase uspjehe jer on nije ucinio nista da se rukomet razvija na podrucju nase drzave, nasto da na planu reprezentacije...vecina igraca koji su kasnije bili nasa zlatna generacija su se formirali u manjim klubovima i svojim radom dosli su do toga da ih netko zapazi i pozove u reprezentaciju...tu stupa Gobac, on je indirektno ili direktno igrao tu ulogu jer je bio celni covjek, ali isto tko po meni to je mogao biti bilo tko drugi ALI ono sto vidim je da je on iste te igrace potjerao iz nase reprezentacije, sto zbog osobnih, sto zbog politickih razloga...on je kriv sto se igarci od reprezentacije oproste po kojekakvim novinama i sto ih se tjera dok jos mnogo toga mogu ponuditi...jasno je da momcad treba pomladiti, ali kao prvo to se ne radi na nacin da igrace tjeras iz reprezentacije kao kakve pse (Metlicic)  i javno se prepucavas i blatis ih (Balic), a ti isti igraci su zasluzni sto je on danas tu gdje je...kako su se Francuzi oprostili od svoje zlatne generacije, spominjali smo da nisu dugo pomlađivali sasatav i da ce ih to kostat, hm pa ja to bas i ne vidim tako, ja vidim da su oni svoje najbolje igrace imali na okupu dok ti sami igraci nisu shvatili da je dosao red na mlađe, dostojno se oprostili... na njihovo mjesto ubacili par novih mladih igraca, gle cuda, spoj mladosti i iskustva i prije svega znanja daje rezultat...a mi se svojih rjesavamo kao da su nam oni kamen oko vrata
jos nesto, uvijek se znalo da igraci koji igraju "za" Gopca (u CO-u) imaju bolji proboj u reprezentaciju, a neki su tu potpuno nezasluzeno, npr. J. Valčić

ima mnogo razloga zasto sam protiv Gopca, ali jos cu nabrojat njih nekoliko:  Sulic, Džomba, Kaleb, Dominikovic, Špoljarić, Metličić, Balić, Lacković uskoro...ni jedan od tih igraca nije dobio posteno oprostenje od reprezentacije, meni je to dovoljno!
« Zadnja izmjena: Siječanj 27, 2014, 01:35 ynwa96 »

Offline Marijo

  • Hero Member
  • Postova: 11105
Odg: Rukomet
« Odgovori #2066 : Siječanj 27, 2014, 01:32 »
Slazem se sa gore napisanim. jedna stvar je pomladit ekipu a druga stvar je posrat se po velikanima koji su zaduzili hrvatski (a neki od njih i svjetski) rukomet.
a sto se tice Gopca, cinjenica je da je upropastio svaki klub koji se pokazao kao konkurencija Zagrebu. iz mase se izvlaci kvaliteta, samo sto nakon propasti Metkovica, ispadanja Splita u 2.ligu, sa nikakvim Medvescakom se vise nece imat odakle izvuc kvaliteta
"Even if there comes a time when you do not hear my voice, do not give up!Do not despair.
Do not stop fighting for your freedom until you have victory!"

Muammar Gaddafi, 06.10.2011

Offline zoran

  • Hero Member
  • Postova: 8231
Odg: Rukomet
« Odgovori #2067 : Siječanj 27, 2014, 04:18 »
Kako bih volio vidjeti Sulića opet u reprezentaciji. Još se sjećam njegovog gola za Zagreb prije dosta godina u LP kad je u zadnjem napadu zabio s 9m kroz svoje noge (izvodio 9m, svi očekivali da će dodati nekom, a on kroz noge i u gol).
Goluža ga vratio, pa mu liječnici 'dijagnosticirali' trombozu lijeve ruke, ovaj ga izbacio i od tad ne želi igrati dok je Goluža izbornik. Ako bi Goluža otišao, vjerovatno bi se i on vratio. Vori je očito svoje završio, a Musa je očajan u napadu.

 :lol Evo članka za taj gol. Prije 11 godina... http://www.hrsport.net/Vijest.aspx?ID=208105 I to jebenom Omeyeru.  :srednji

:super

Takoder, sjecam se tog gola kao da je jucer bilo.

Offline Laslo

  • Hero Member
  • Postova: 4533
  • Credo!
Odg: Rukomet
« Odgovori #2068 : Siječanj 27, 2014, 11:33 »
slozio bih se s tobom da je nase najplodnije, da tako kazem, rukometno razdoblje od osnutka drzave pa na ovamo, ali nisam misljenja da to ima ogromne veze sa Gopcom, rukomet je i prije bio popularan sport na ovim prostorima i nerealno je govorit da bi bez takve jedne osobe kao sto je Gobac nas rukomet propao (sto ti nisi ni rekao, ali si ukazao na to da je njegova zasluga sto se nasa reprezentacija formirala u ovo sto je danas)
najbitniji faktor po meni koji je nas lansirao u vrh rukometa je sam Hrvatska i domovinski rat, kao i sa mnogim drugim sportovima, tada su patriotizam i nada u novu drzavu gurali nase sportase do krajnih granica, sto je se i odrazilo na sportskim rezultatima...naravn, nakon toga rukomet od popularnog postaje nacionali sport, razvija se i postaje ono sto je danas...

Ma nisam ni ja želio reći da je isključivo sve Gopčeva zasluga. Možda ih nema uopće, ali definitivno ne stoji floskula kako uništava naš rukomet. Ako on prema onima koji izbacuju tu floskulu odlučuje o svemu: od igrača koji (ne)će biti pozvani do sredstva za čišćenje podova u dvorani u Poreču, onda mu idu i zasluge za posljednji niz od Portugala 2003. naovamo (a možda i za razdoblje 90-ih). Jer, kako je već grbi rekao lako je sad govoriti kako je lako Červaru bilo s ekipom u kojoj su bili Balić, Vori i Metličić - samo što svi zaboravljaju da su spomenuti tada spadali u kategoriju wtf. Jednako kao što mnogi Gloužu pamte samo kao Balićevu rezervu pa govore kako se samo šlepao, što nije istina. Goluža nije bio bolji igrač od Balića, ali je bio veliki igrač.

Ovo oko Domovinskog rata se i mogu i ne mogu složiti. Svi su športovi da se tako izrazim profitirali od tog nacionalnog zanosa, ali prvenstvenu je ulogu igrala naslijeđena/dobivena baza. Kao što je hrvatska bronca u nogometu 1998. zapravo bila logičan završetak priče koju je mlada jugo-reprezentacija počela u Čileu (što srpska polovica nije uspjela ostvariti), tako je i rukometni bum 90-ih, bio posljedica stasavanja Ćavara, Goluže, Jovića, Obrvana, Matoševića, Mikulića, Kljajića mlađeg, uz naslijeđene Perkovca i Bašića te dobivene Saračevića, Puca i Smajlagića. O košarci gdje su okupljeni Petrović, Kukoč ili Rađa su maltene najboljim igračkim godinama, mislim da nema smisla govoriti. Ali, upravo je usporedba između košarke i rukometa dobar pokazatelj gdje su završili jedni, a gdje drugi.

ima mnogo razloga zasto sam protiv Gopca, ali jos cu nabrojat njih nekoliko:  Sulic, Džomba, Kaleb, Dominikovic, Špoljarić, Metličić, Balić, Lacković uskoro...ni jedan od tih igraca nije dobio posteno oprostenje od reprezentacije, meni je to dovoljno!

Odgovor leži upravo u ovome: podmlađivanje. Da budemo jasni, slažem s tobom u napadanju na način na koji je to izvedeno, ali se ne slažem s time da je u svakom slučaju to bilo neopravdano.

Najprije načelno. Mi nažalost još dugo nećemo biti društvo u kojem će se gledati isključivo transparentnost u poslovanju, organiziranost i dugoročni planovi, nego će se uvijek raditi s podmetanjima, kompleksima i na šerifski način, stoga i nisam nesklon u određenoj i ograničenoj mjeri priznati zasluge uspješnim šerifima (uspješnim u tim okvirima).

Zašto je Medveščak u hokeju toliko popularan i prihvaćen klub i projekt (tako da to ide do paradoksa da je on s tri Hrvata-vodonoše simbol purgerskog Zagreba, a Dinamo koji izbacuje igrače za reprezentaciju je legija stranaca)? Samo zato što nema konkurenciju, odnosno ona je nevidljiva. Tko zna za KHL Mladost, KHL Zagreb ili onaj klub iz Siska? Njihovi direktori/predsjednici/treneri nemaju priliku doći u novine i pričati da je dominacija Medveščaka plod sudačkih zavjera, "krađa" igrača, namjernog uništavanja malih sredina i takve slične floskule koje u nogometu slušamo od Mršića, Vulića i sličnih.

U košarci ili rukometu (o nogometu da ne govorimo) postoji konkurencija i postoji arsenal floskula koje uvijek dobro dođu za maskiranje realnih okvira. Npr. kada se uzme koliko u nogometu ima zaslužnih sredina bogate nogometne tradicije trebali bismo imati prvu ligu od barem 56 klubova.

E sad koja je po meni razlika između košarke i rukometa.

Načelno i Cibona i RK Zagreb su ciljano sputavali, pa i uništavali konkurenciju, ali uz ipak određenu razliku. Dok je Cibona naslonjena na gradske novce (tj. sistem platit će netko drugi) zapravo uništila vlastitu proizvodnju (Giriček je valjda jedini igrač kojeg je zagrebačka regija izbacila u ovih 20 i kusur godina - još je gora stvar u vaterpolu), RK Zagrebu se to nikada nije dogodilo. Također, KK Split i (osobito) KK Zadar su oslonjeni na sličan način poslovanja krenuli u sulude pokušaje preotimanja Ciboni primata njezinim metodama - pa su i oni dovodili masu Amerikanaca upitne kvalitete, a premda njihova proizvodnja nije nestala (kao u slučaju Cibone) sve što je iole vrijedilo iz tog pogona kad-tad bi im preotela Cibona. U takvim okolnostima Cibona se pokazala duljeg daha, ali su u konačnici svi propali. Iza Cibone će stati Bandić (i to je sramotno da većina Zagrepčana i dalje prezire Cedevitu - koja ih ne košta lipe, jer "nema tradiciju"), ali vidimo što je sa Splitom i Zadrom. Da, Metković više ne postoji, Medveščak je ruiniran, ali diljem Hrvatske, pa tako i u ta dva kluba/sredine masa klinaca i dalje trenira - jest svi bolji među njima će još dugo završavati u Zagrebu (i to je problem i sramotno), ali proizvodnaj nije stala.

Rukometu je tu lakše, jer nakon svake medalje gomila klinaca poželi trenirati rukomet, dok su košarkaška razočaranja već to i prestala biti - košarka jednostavno sada zanima kudikamo manji broj ljudi nego li početkom 90-ih (tu ciljam na "široku športsku javnost").

Košarka je imala polazište slično kao sada rukomet: mi smo najbolji (dobro, samo SAD su ispred nas), ali nikako to da naplatimo. Košarka nam nikada nije osvojila zlato na europskoj razini (što je za nas bilo samorazumljivo - kao drugi ne  igraju ili igraju uz pomoć sudaca) i zapravo onaj mali broj medalja koji smo u konačnici osvojili (osim dakako srebra u Barceloni) je izazivao kolektivna razočaranja. I tu slijedi najveća hrvatska mantra i rješenje za sve probleme: podmlađivanje. [Čak i sad sam čitao na masu mjesta po portalima i forumima pozivanje na "penzioniranje" Vorija, Lackovića, Vukovića ili Loserta (ajde, kao, i imaju godina), ali i Kopljara, Gojuna ili Čupića i uvođenje "mladih koji nemaju rešpekta"; sjetite se u nogometu da se tražilo da se i ova generacija podmladi!]. Košarka je imala tu "sreću" da se ostvari kolektivna želja za podmlađivanjem. Nakon "debakla" u Atlanti (koji je počeo porazom od Litve u skupini kada su u novinama osvanjivali naslovi kako ćemo osvojiti samo broncu jer bi nas to u polufinalu gurnulo na SAD) prestali su igrati i Rađa i Kukoč i Komazec... krenulo se u mlade snage, ali se nije izdržavalo, pa su se vraćali i Kukoč i Rađa (koliko se sjećam ne zajedno), pa se pisalo kako truju atmosferu, uglavnom tonuli smo sve dublje jer, budimo realni, mi baš nismo nikada bili dobri u pomaganju mladim igračima u prijelazu u seniore, a kod nas smjena generacija ne znači tranziciju, nego sječu glava.

Zašto u Portugalu 2003. nije igrao Ćavar (a Jović i Goluža jesu)? Ili je bio ozlijeđen ili je ipak uistinu dao izjavu da "nema motiva" (čitaj: dosta mi je brukanja, nakon nekoliko uzasoptnih debakla od Atlante nadalje). Je li ga imalo smisla pozivati onda u Atenu, kao što se Ivaniševića vodilo u Bratislavu da osvoji i Davis-cup, a onda je tamo prema pričama još pošizio jer nije dobio priliku i igrati, budući da je Ljubičić izgubio od Hrbatyja? Bi li Ćavar (u svoje doba jedna od najboljih igrača svijeta i jedan od najboljih kojeg je Hrvatska ikada imala) pristao biti rezerva kao što je pristajao Goluža?

Činjenica je da u podmlađivanju rukometne reprezentacije nema neke gospoštine, ali je i činjenica da je riječ o najmanje bolnom podmlađivanju u ijednoj hrvatskoj selekciji. Također, ma koliko poučan i dobar bio primjer Francuske, činjenica je da bismo mi cjedili i Metličića i Balića i Dominikovića i Džombu dok god ide, a da bi ih popljuvali odmah nakon prvog pucanja (a negdje bi pukli), jednako kao što smo u Japanu i Koreji popljuvali Šukera i Prosinečkog. Zašto? Jer nam se doimalo da igraju u reprezentaciji na račun stare slave. Jednostavno više nisu mogli, a nisu (kao Boban) znali na vrijeme otići. Siguran sam da bi se to dogodilo i pobrojanima u rukometu. Također, slažem s nečim što je grbi napisao uoči prvenstva: za sve više manje, ali realno jedino bi Sulić bio pojačanje.

Opet, ne želim ulaziti u interne odnose, ali opet čini mi se da nije ni bilo nekog prevelikog solidariziranja ostalih igrača s Metličićem ili Sulićem il Dominikovićem. Možda se boje Gopca (premda primjeri Velikog, Rutenke ili Šterbika zorno svjedoče da u današnjem rukometu nije problem dobiti športsko državljanstvo neke druge federacije), a možda im je sasvim svejedno. Možda ne bi više prihvatili Balićevu nonšalanciju ili unekoliko povlašten status? To su stvari o kojima možemo nagađati, ali ih ne smijemo zanemariti. Rukomet (kao ni bilo koji drugi šport) nije matematika gdje je x uvijek determiniran ostalim okvirima. Možda bismo s npr. Balićem i Špoljarićem u Danskoj osvojili zlato. Ali možda bismo ispali od Poljaka.

Znam da ovaj gornji upis izgleda kao biranje manjeg od dva zla. Možda tako i jest. Možda sam osobno sretniji sa stalnim boravkom u vrhu, nego li da nam se ponovi košarkaška priča ili Japan 1997., Egipat 1999., ili Švedska 2002.
Gwlad, gwlad, pleidiol wyf i'm gwlad.

Legum servi sumus ut liberi esse possimus!

Uostalom, mislim da bi hrvatskim izbornikom trebao biti stranac!

Offline Hyypiä

  • Hero Member
  • Postova: 2211
Odg: Rukomet
« Odgovori #2069 : Siječanj 27, 2014, 13:39 »
Hrvatski klupski rukomet
Hrvatski rukomet i igra počiva na fanaticima koji stvaraju igrače u malim sredinama... Gobac s tim nema nikakve veze.. On jednostavno dođe, pobere ono što valja, ubaci ih u Zagreb i onda ih odbaci ako mu ne valjaju. Zagrebova škola rukometa nije izbacila igrača već godinama(izuzev Horvata). Svi igrači koji su nosili reprezentaciju zadnjih godina su plod rukometnih škola kojih po Hrvatskoj ima dovoljno, ali se za njihova imena ne zna jer kad klinci napune 16-17 godina dođe Gobac, uzme igrača i onda kaže da su njegovi. Nijedan klub u Hrvatskoj neće bit ni blizu Zagreba dok god on vodi rukomet i savez.  Medvešćak i Metković su pokušali pa su sada tamo gdje jesu. Nexe je isto tako pokuša pa nije ni blizu. Pitanje je jednostavno: Mogu li se na takav način izbacivati igrači koji će donositi Hrvatskoj uspjehe?
Neki će reć da samo Zagreb ima novaca za platit te igrača, ali problem je šta u zadnjih par godina ni Zagreb ne plaća redovito... Jedini način na koji Zagreb privlači igrače je obećanje da će jednog dana igrati za reprezentaciju. Klubovi u Hrvatskoj općenito nemaju novaca, ali recite mi kome isplati ulagat u takav sport gdje ti se neće ništa vratit i kad će te svejedno pokrast kad skupiš ekipu dovoljno kvalitetnu da bi i konkurirao tom Zagrebu. Ako to nije uništavanje klupskog rukometa ja stvarno ne znam šta je?

Hrvatska reprezentacija

Ne želim uspoređivat rukomet s drugim sportovima jer ne znam kakva je tamo situacija, ali mogu s igračkog aspekta probat izanalizirat stanje u reprezentaciji. Za reprezentaciju na velikim natjecanjim trebaju igrat najspremniji i najbolji igrači bez obzira na godine. Ako želimo vidjeti mlade igrače organizirajmo turnire i prijateljske utakmice na kojima ćemo vidjet tko ima kvalitet za biti nositelj ekipe kroz koju godinu. Skandinavci, Nijemci, Rusi, Bjelorusi godišnje odigraju po 10-15 utakmica u kojima provjeravaju igrače, a mi prije velikog prvenstva odigramo dvije prijateljske, i to s Tunisom. Glupo mi je ponavljat da se prelako odričemo igračkih veličina,ali to se mora reć.
Sulić, Špoljarić, Domiković, Balić... moraju bit tu jer imaju dovoljnu kvalitetu i iskustvo za bit tu...Musa, Gojun, Mandalinić jesu dobri igrači ali nisu na razini na koja ti je potrebna za ući u finale i borit se za zlatnu medalju. Ja ne znam tko je slijep pa ne vidi da Musa i Gojun svaku utakmicu dobiju po dva-tri nepotrebna isključenja na trinaest metara od gola na igraču koji u tom trenutku i ne gleda gol, a kad igrač dođe do 9 metara i ide na šut stoje u bloku umjesto da ga tu fauliraju. Špoljarić i Dominiković su imali mirnoću i iskustvo da procjene kad je igrač opasan, a kad ga je dosta ispratit pogledom.
Koju ulogu ovoj reprezentaciji ima Drago Vuković. Momak igra 60 minuta Bundeslige svaki tjedan i onda nije dovoljno dobar pa sjedi na klupi u reprezentaciji dok minute skupljaju Joso Valčić i Mandalinić. U ekipi imaš najboljeg igrača na svijetu, ali i taj dečko treba imat zamjenu na klupi da odmori malo,a ta zamjena nije "zet" koji je tu samo zato jer je oženio Gopčevu kćer. Ta zamjena može bit Vuković, ta zamjena može bit Karačić koji nije išao jer je morao ići "zet".


Ako uzmemo da je Gobac zaslužan za uspjehe od Portugala do danas, onda mu se mora zamjerit ovo što se danas događa. Odbacivanje igrača koji su bolji od ovih u reprezentaciji i ubacivanje čovjeka koji je tu samo zato što mu je oženio kćer. To je po meni uništavanje i prosipanje ugleda reprezentacije.
To što si napravio velike uspjehe ne daje ti pravo da se kasnije igraš i radiš od reprezentacije i kluba mjesto za svoju trgovinu igrača jer reprezentacija nije mjesto gdje će netko radit što ga je volja i preko nje uzimat novce i štitit neke svoje interese.
"Remember, one night stands only last one night, but syphilis lasts a lifetime."